Kako smo postali i formalno nacionalna metropola, Zagreb sve češće i u sve većem broju posjećuju strani diplomate, poslovni svijet, turisti. I strani novinari, koji napokon počinju otkrivati i naš grad. I pronalaze u njemu zanimljivih stvari i sadržaja zbog kojih Zagreb vrijedi posjetiti. I posjećivati. Tako su nas svojedobno otkrili i londonski mediji. I doživjeli smo da nas, eto, i ti, kako vole reći, hladni i uštogljeni, Englezi, na sva usta hvale kao lijep grad i europsku metropolu koja strancima ima što pokazati I svojim čitateljima sugeriraju da Zagreb posjete i da bi se kod nas mogli dobro osjećati. Trebalo im je dugo, ali bolje ikad nego nikad, kako se kaže. I svoje sunarodnjake (Sandy Times i još neki) nagovaraju da nas posjete. Zagrebački su im turistički djelatnici odmah na tome javno zahvalili. A to se od gostoljubivih i pristojnih domaćina i očekuje. Jedino se nitko, ni ovaj put, nije sjetio kako se engleske (i još mnogi druge) medije, koji u posljednje vrije sve češće obilaze Zagreb, moglo i dodatno impresionirati. Moglo im se kroz dolično spomen obilježja ili spomenik na istaknutom mjestu u gradu dati do znanja kako penkala, ta kultna tehnička olovka, koja sve ove puste godine viri iz maloga džepa cijelog svijeta, nema veze s engleskom riječi «pen» (pero), što se općenito misli, nego da je to popularno pisalo, uredno u džepu zataknuto i pričvršćeno, naš sugrađanin s Trga Kralja Tomislava broj 17 Slavoljub Penkala. Takav izumitelj, koji je svijet zadužio svojim epohalnim izumom, a s tom čudesnom napravom, svijet je prihvatio i njegovo prezime, i tako mu izum i prezime postali planetarno popularni, svakako je od svog grada zaslužio više od skromne spomen-ploče na pročelju njegove zrinjevačke kuće. Pogotovo što mu je ploču postavio Zagrebački zrakoplovni savez kao svom više nego zaslužnom članu. Poznato je, naime, da je taj svestrani izumitelj, otac penkale, konstruirao i prvi naš zrakoplov, dvosjed, kojim je, zajedno s prvim hrvatskim profesionalnim pilotom (Dragutin Novak) 1909. poletio. A i polijetanje i slijetanje obavljeno je na našem prvom aerodromu na Črnomercu, a koga je dao sagraditi upravo Slavoljub Penkala. Zagrebački su mu se zrakoplovci, makar i skromno, odužili. A ostali sugrađani, i to u svoje ime i u ime cijeloga svijeta, koji je penkalom ispisao svoju stoljetnu povijest? O spomeniku Penkali, istina, već godinama u Zagrebu priča. A ove je godine i razlog više.
Napunilo se, naime, točno sto godina kako je Zagrepčanin Slavoljub Penkala patentirao to svoje otkriće - tehničku olovku, koja je pod njegovim prezimenom zavladala svijetom. Taj njegov epohalni izum i patent, patentiran kod Ugarskog kraljevskog ureda 24. siječnja 1906. pod patentnim brojem 36946, rješava zabludu u kojoj većina svijeta još i danas živi kako penkala dolazi od riječi pen – pero. A to je utoliko za nas važno što smo kao mali narod skloni sami sebe podcijeniti. Kao primjer i prilog tome daje autor knjige o Penkali ing. Boris Puhlovski, u kojoj spominje «kako se naši iseljenici i povratnici iz velikog svijeta vraćaju u Zagreb i svojoj djeci i prijateljima donose na poklon penkale, ni ne sluteći kako je penkala u tzv. veliki svijet krenula upravo iz malog Zagreba».
Čim je krenuo u masovniju proizvodnju, Penkalin izum je smjesta osvojio svijet, čak i Ameriku, upravo zemlju izuma, pa narudžbe u Zagreb počinju pljuštati sa svih strana, a svjetske novine na raznim jezicima raspisale se o toj «čudnoj olovci, koju ne treba oštriti, i uvijek je jednaka i prikladna za svaku ruku»...
Isprva je svoje tehničke olovke Penkala proizvodio u vlastitoj nevelikoj radionici u Ulici Marije Valerije 3 (danas Praška), a njegov originalni zaštitni znak – smiješna glava, šiljata nosa i golemih ušiju, naravno, s penkalom za uhom, osvojila je Zagrepčane, ali ubrzo je prihvaćena u svijetu kao rijetko uspjela reklamna poruka.
Uz penkalu, Penkala je izumio je i nalivpero. I to s onim famoznim držačem iliti knipsom, kojim bi se nalivpero pričvrstilo za džep. Od tada pa sve do danas, zahvaljujući našem sugrađaninu, u cijelom se svijetu penkale, nalivpera i kemijske olovke nose pričvršćene za vanjski ili unutarnji džep. Više od sto godina, dakle, Zagrepčanin Penkala viri iz džepa cijelog svijeta. A u njegovu gradu, koji, eto, sve više privlačiti strane turiste, nikako da proviri spomenik Penknali i penkali!
