clanak False

NOVI ZAGREB U STAROM ZAGREBU

20.10.2010.

 

Danas je malo poznato da je Novi Zagreb postajao i tridesetak godina prije današnjeg Novog Zagreba preko Save, kojem je duhovni otac Večeslav Holjevac. Stari Novi Zagreb nalazio se u današnjem centru grada, na prostoru istočno od Draškovićeve, preko Martićeve, Račkoga i Zvonimirove, pa do Laščinske, odnosno Sajmišnje, koja će biti prozvana po svom duhovom ocu gradonačelniku Vjekoslavu Heinzelu.

            "S Heinzelovim imenom uskoro će biti spojen do sada najznatniji period u razvitku i napretku grada Zagreba. Doduše, neće to biti samo Heinzelova zasluga. Imat će pripasti i sreći da ga je načelnička čast zapala u vrijeme historijske prekretnice hrvatskog naroda, kad su sve moralne, kulturne i privredne njegove snage i po zakonu same naravi tražile usredotočenje svoga života i svoje djelatnosti u svom prvom i glavnom gradu. Ali je bila i sreća za Zagreb da se u Heinzelu našao pravi muž, koji je u pravom času došao na pravo mjesto“…

             Tako će gradonačelniku Heinzelu (načelnikuje od 1920. do 1928.) odati priznanje ugledni novinar Ivan Peršić, koji će svoj tekst preko cijele stranice „Novosti“ nasloviti: „Heinzelov Zagreb amerikanskim koracima gazi naprijed“… Hainzela smatra jednim od najuspješnijih gradonačelnika, velikim vizionarom i kreatorom novoga modernog grada, koji se za njegova osmogodišnjeg mandata širi na sve strane. Tako, uz već spomenutu Peščenicu sa Zvo­nimirovom ulicom, nabraja Trešnjevku, Volovčicu, Sigečicu, Kruge, Martinovku, Zavrtnicu, predjele vila na Medveščaku itd. Osim toga, spominje gradnju škola, ambulanta, bolnica, (sedam bolničkih zgrada na Zele­nom brijegu), gradska kupališta na Kvaternikovom trgu i u današnjoj Nazorovoj, te proširenje prolaza Tuškanac, kao i gradnju dviju najmodernijih ustanova toga doba - tržnica na Dol­cu i Klaonica u Lašćinskoj, današnjoj Hainzelovoj ...

             „Prva i najvažnija Heinzelova zasluga je građevna djelatnost sa ciljem da se što prije doskoči stambenoj bijedi u Zagrebu. Kad smo si prvih mjeseci Heinzelove vladavine razbijali glavu, što da se u tom pravcu čini i kad su svi pomišljali kako da se gradske imućnike primi, Heinzel je uzvraćao: 'Prepustite to meni i vidjet ćete kako će se graditi sve bez sile i zakona'! I dao je na parcelaciju staro Sajmište, Borongaj i Kanal, provodio ih cestama, kanalima, vodom i svjetlom. I udario pogodovnu cijenu gradilištima. I ljudi išli kao pčele na med! Imućnici na Sajmište (Draškovićeva, Martićeva, Račkoga – op. a.), a mali čovjek na Kanal! Stotine i stotine novih kuća, od najmanjih do najvećih rodilo je na stotine novih: novac iz prištednja i uložaka dolazio je u promet, rađao novim prištednjama, novim gradnjama naokolo čitavog Zagreba, od njegovih savskih nizina do bregovitih obronaka Zagrebačke gore. Pedeset postotaka zagrebačkih krovova, gledano s Griča ili od Save svojim crvenilom odaju novogradnje ... " , zapisuje novinar, te nastavlja:

               "Druga je Heinzelova zasluga da je odmah čim je zasjeo na načelnički stolac, uočio potrebu adaptiranja naših cesta i ulica s malogradskog prometa na velegradski promet za teške motore i automobile. Zato je forsirao asfaltiranje i taracanje i tko samo malo zajde na periferiju ili izvan grada, odmah može dobiti nepodnošljivu i strašnu sliku blata i prašine, kojoj bi pozorište bilo i središte Zagreba, da Heinzel nije činio sve što je bilo moguće, a kako se danomice možemo uvjeriti, još uvijek premalo, a služi samo na sramotu onom sloju Zagreba, koji je ovu Heinzelovu forcu asfaltiranja i taracanja uzimao za povod najgadnijim i najbesmislenijim sumnjičenjima i klevetama, čineći time najtežu krivicu jednom od najzaslužnijih radnika za grad Zagreb».

            Veliki prosperitet što ga Zagreb doživljava za Heinzelova načelnikovanja, valja pripisati i Henzelovu urođenom športskom instinktu, da se s lako­ćom nosi s raznim preprekama, sačinjenim od kolebljivosti, sitnih interesa i ziheraštva, karakterističnim za duh Zagreba i Zagrepčana. Heinzel je očito dobro poznavao svoj rodni grad i njegov mentalitet. Znao je da je jedino moguće pokrenuti duhove euforičnim stanjem, što je on forsi­ranom gradnjom neprestano podržavao. Nije se libio podizati zajmove, ne razbijajući glavu kako će ih i kada otplatiti. U tome je, navodno, bio uporan i tvrdoglav, nije se obazirao na prigovore sa strane, pa ni od najbližih suradnika, koji su ga za leđima uvelike ogovarali, predbacujući mu osornost i osionost, a što on niti je opovrgavao, niti prikrivao. Podjednako svojeglav i osoran bio je i prema svojim podređenima, kao i nadređenima, jednako se odnosio i prema gradskom pisaru, kao i re­sornom ministru. Zbog takve naravi nije bio odviše obljubljen, malo je imao prijatelja, ali su mu zato i rijetki prijatelji i brojniji neprijatelji priznavali da je sp­osoban i uspješan gradonačelnik, da mu je od svega najviše na srcu njegov grad, da je za nj napravio kao malo koji njegov prethodnik...

                    Za novoizgrađene građevine i blokove kuća, sve od velebne zgrade Burze (projekt Viktora Kovačića) nazivali su Novi Zagreb. I tako smo tridesetak godina prije Holjevčevog Novog Zagreba preko Save sredinom pedesetih, imali i Heinzelov Novi Zagreb sredinom dvadesetih – termin koji se u gradskim medijima i u svakodnevnom govoru pod normalno rabi. A prvi put se u nabrajanju raznih predjela grada u Gradskom vodiču iz 1928. poimence se spominje i Novi Zagreb...


ZAGrebus by Imejlčec