Nakon višemjesečnog muka u koncertnoj dvorani «Lisinski» ponovo se oglasile
SVJETSKE GLASNICE IZ ZAGREBAČKOG TRNJA
Na kultnom mjestu zagrebačkog glazbenog života u Trnju posljednjih mjeseci zaredale su brojne nedaće i nezgode koje su umuknule ove naše i svjetske glasnice. Prvo je otkriven polip od suvišnog azbesta ugrađenog u ventilacije. Potom je jedan od radnika za vrijeme odstranjivanja azbesta pao u provaliju, srećom s manjim posljedicama. Onda je buknuo požar, koji se, srećom, zaustavio samo ne desetak izgorjelih stolaca. I uza sve to zauvijek nas je ostavio dugogodišnji uspješni ravnatelj «Lisinskog» Lovro Lisičić.
U svom dugogodišnjem (prvi ravnatelj Ivo Vuljević, aktualni Dražen Siričević) životu Koncertna dvorana «Lisinski» upisala je Zagreb na kartu europskih i svjetskih glazbenih metropola. Uvijek znatiželjna i zahvalna zagrebačka publike, otkako je Dvorana ranih sedamdesetih otvorena, imala je prigodu i čast kod kuće, u hrvatskoj metropoli, upoznati mnoge nacionalne orkestre, sastave i soliste, i to u najširem rasponu, od klasike, sa simfoničarima i baletnim grupama, do avangarde, pa od jazza, šansone, estrade i rocka do folklora. Trnjanska Dvorana, koju, zbog originalnog projekta i vrhunske akustičnosti, vole nazivati «hrvatski Carnegie Hall» (projektant inž. arh. Marijan Haberle), imala je dug i trnovit put od zamisli do dovršenja. Odluka o njenog gradnji donijeta je još daleke 1957. za vrijeme gradonačelnika Večeslava Holjevca, a njena se gradnja otezala i odugovlačila, što zbog vječne oskudice s novcem (iako je posrijedi nacionalna institucija, Grad je sam financira), što zbog posljedica katastrofalne poplave 1964., kad se Sava razlila ne samo preko njenoga gradilišta, nego i preko željezničke pruge. Vrata će napokon svečano otvoriti 29. prosinca 1973, za vrijeme gradonačelnika Ive Vrhovca, koji je i osobno pridonio njenom dovršenju. U bogatoj ponudi Dvorane «Lisinski» pred zagrebačkom publikom zasjale su najsjajnije zvijezde sa svjetskog i europskog glazbenog neba, kao što su pijanisti Svjatoslav Richter, Lazar Berman ili Vladimir Ashkenazy, vionilisti Uto Ughi i Henryk Szeryng, čelisti Mistislav Rostropovič i Mischa Maisky, dirigenti poput Lorina Maazele, Zubina Mehte, Kirila Kondrašina, Dmitrija Kitaenka, i Kurta Masura, te pjevačke megazvijezde, i to u rasponu od klasike, jazza, šansone do rocka, kao što su Luciano Pavarotti, Jose Carerras, Piero Cappuccilli, Leo Nucci i Peter Schreier, pa svjetska kraljica jazza Ella Fitzgerald, potom Fats Domino, te reprezentacija francuske šansone Juliette Greco, Gilbert Becaud i Charles Aznavour, kao i svjetska rock zvijezda Nick Cave, te mnogi drugi. Od domaćih glazbenika, nema značajnijeg imena koje u «Lisinkome» nije nastupilo. Spomenimo samo imena, koja su u svijet pronijela glas našeg grada. To su legendarni Lovro pl. Matačić, pa Milan Sachs, Milan Horvat, Mladen Bašić, Jurica Murai, Vladimir Ruždjak, Tomislav Neralić, Marijana Radev, Nada Puttar Gold, Josip Gostič, Pavica Gvozdić, Ruža Pospiš Baldani, Dunja Vejzović, Ivo Pogorelić, Boško Petrović, Ivo Robić, Zagrebački solisti, Zagrebački kvartet i dr.
A tijekom godina proglašena su i četvorica počasnih članova Koncertne dvorane «Vatroslav Lisinski. To su proslavljeni dirigenti Lovro. pl. Matačić i Milan Horvat, programski direktor Dvorane Igor Kuljerić, te Ivo Vuljević, prvi i uspješni ravnatelj Dvorane.
Dvorana «Vatroslav Lisinski» nije samo hram glazbe, ona je i jedinica vrijednosne mjere cjelokupnog nacionalnog kulturnog i društvenog života, svojevrsni statusni simbol, jer sve što se dogodilo ili se događa u trnjanskoj dvorani samim tim dobiva na specifičnoj težini i ugledu.
