Kao moderno ustrojeni grad Zagreb je zaživio prije točno stotinu i šezdeset godina. Donošenjem «Privremenog obćinskog reda za grad Zagreb» krajem 1850. dokidaju se, naime, stare feudalne pravice, propisane još u «Zlatnoj buli» Bele IV i uvodi se demokratski ustroj u rukovođenju gradom u kojem sudjeluju i širi slojevi zagrebačkog građanstva. Najvažnija je odluka toga dokumenta spajanje, kroz stoljeća zavađenih (o tome sada svjedoči samo naziv mosta preko potoka Medvešćak – Krvavi most), dvaju susjednih brežuljaka - Kaptola s Vlaškom ulicom na jednoj i slobodnog kraljevskog grada, tj. Gradeca ili Griča, na drugoj strani, u jedinstvenu gradsku cjelinu.
Donošenju dokumenta za ujedinjenje triju zasebnih jurisdikcija pridonio je ban Jelačić, koji će taj povijesni događaj prokomentirati ovim riječima: „Velevažan čas se približuje Vama i Vašem gradu. Upotrebit će te pravo podieljeno u privremenom obćinskom zakonu. Izabrat će te novo gradsko poglavarstvo. Kod te prilike moram da progovorim k Vami od serca, jerbo osjetim važnost čina, koi Vam predstoji , kojega posljedice u daleku budućnost sižu. Zagreb grad kao sjedište naše domovine valja da bude u svakom obziru izgledom drugim gradovima. Zato Vas opominjem na razboritost te prilike. Izaberite poznate domoroce ali neoskvrnjenog muževnog značaja, izaberite ljude praktične, kojima diela na riečima ne zaostaju“…
To je ujedno prvi poznati javni istup u kojem se, uz ostalo, Zagreb spominje „kao središte naše domovine“. Ban Jelačić, kao što vidimo, podsjeća na dugosežne posljedice - u pozitivnom, ali i u negativnom smislu - oživotvorenja i primjene upravo usvojenog privremenog gradskog statuta, pa naglašava potrebu razboritosti pri izboru ljudi koji će rukovoditi gradom. Tako će početkom 1851. za gradonačelnika jednoglasno biti izabran Janko Kamauf (ulica mu danas povezuje Vlašku s Rodilištem u Petrovoj), rođeni Zagrepčanin, po struci odvjetnik. Nije slučajno da je Kamauf izabran jednoglasno; on je, naime, uz bana Jelačića, i najzaslužniji za ujedinjenje grada. Predvodi deputaciju u Beč i, kao pravnik, izravno sudjeluje u izradi prvog gradskog Statuta. A riječ je i o čovjeku kontinuiteta. Janko Kamauf je, naime, i posljednji gradski sudac Gradeca, kako se po starim feudalnim regulama zvao predvodnik gradske uprave. Za podnačelnika i Kamaufovog zamjenika izabran je Ivan Kozler, trgovac iz Vlaške ulice, izborom kojega se željelo namiriti i primiriti Vlaškouličance koji su dotad pripadali biskupskoj općini. Plaća prvog gradonačelnika je 2000 forinti u srebru godišnje.
Zagreb u doba ujedinjenja i prvog gradonačelnika Janka Kamaufa provincijski je gradić od jedva sedamnaest tisuća stanovnika, gradske ulice su uske i neuređene, potok je Medvešćak otvoren i za vrijeme proljetnih bujica poplavljuje Harmicu i Ilicu, a kako su jedino svjetlo uljanice i svijeće, grad živi u mraku, ali i u duhovnom mraku, kao rezultat zloglasnog apsolutizma. Gradskom poglavarstvu i njegovu gradonačelniku preostaje da se iz petnih žila upinju da bi savladali gustoću mraka od silnih financijskih, političkih i duhovnih teškoća, kojem pridonosi i feudalno nasljeđe s mnogim predrasudama. Stoga Kamaufovo poglavarstvo donosi niz zaključaka i pokreće mnoge akcije, od čega većina, nažalost, ostaje samo kao plan i neostvaren san. Planirano je, tako, otvoriti više škola, natkriti potok Medvešćak, uvesti petrolejsku rasvjetu, probiti neke nove ulice, postaviti rezervoar s vodom na Hermici za gašenje požara itd. Za sve to planirano je 400.000 forinti kredita, ali kolebljivost i strah Zagrepčana ne dopuštaju tako velik financijski zalogaj, pa će se većina planiranog ostvarit tek za Kamaufova nasljednika na gradonačelnikom tronu Vjekoslava Frigana.
Najzaslužniji Zagrepčanin za ujedinjenje Kaptola i Gradeca u jedinstveni grad Zagreb prije točno 160 godina, rođen je u Kamenitoj ulici, a posljednje mu je prebivalište u Visokoj, gdje je 1874. umro od srčane kapi.
Danas na Janka Kamaufa podsjeća, već rečena ulica, te portret Bele Čikoša, koji visi u galeriji portreta zagrebačkih gradonačelnika u Muzeju grada Zagreba, te na zidu jedne privatne kavanice u Donjem gradu...
