Nekad smo bili industrijski gigant. Grad industrije. Industrijskih postrojenja. Alatni strojevi. Kablovi. Kotlovi. Generatori. Transformatori. Elektro-motori. Telefonske centrale. Sad možemo samo telefonirati nekome iz starije garde da nam sve to opiše. Da se posluži jednim od onih nekoliko milijuna mobitela, koji nam non-stop cvrkuću, zvone, sviraju, bubnaju i tamburaju iz džepova, torbi, ili automobila. Živimo u doba kad svi telefoniramo. I kad smo svi samo u autima i u minusima. I u kafićima. Kao da je svaki dan praznik. Svakojakih praznika i blagdana imamo, kao nikad. Čak i radničkih, iako radnika više nemamo. I to ne samo terminološki. Imamo potrošače, kupce, prekupce, prodavače, švercere i utajivače poreza. Svi smo usred radnog dana u kafićima, u trgovačkim centrima, u buticima, u fitnes i wellnes centrima. I, opet, u automobilima. I, opet, u minusima. U minusima su i kina, kazališta i knjižare. A, zbilja, i kaj će nam? Doma nas, na kredit kupljeni, čekaju DVD-e i CD-e. A TV, podjednako nacionalne, kao i komercijalne postaje, brine se za našu sreću. Kaj će nam zamorni (i skupi) umjetnički programi, kad imamo odmarajuće (i jeftine) domaće i stranjske sapunice? A koji će nam klinac knjige, kad nam lektiru u enormnim količinama i tak besplatno dostavljaju na kućnu adresu. Na tisuće šarenih prospekata i kataloga vire iz naših, već i tak razvaljenih, poštanskih sandučića. Hajde, de, da si malko poškicamo. Dobro dođe za predah. Predah - od čega? Kad nitko ne dela. Radnika, rekli smo, i tak više nema. A efikasnost ili produktivnost rada u najmanju ruku su anakronizmi. Ako ne i puno gore! Postoje li uopće još radnička odijela, kombinizoni, mandure, kute? I, ako postoje, koje su boje? Djeca nas pitaju piše li se industrija velikim ili malim slovom! A mi smo, vele, nekad bili industrijska sila. I, sad ako mislite da sam toliko perverzan da bih vas, nakon ovakvog uvoda, mogao zadaviti s pričom o tradiciji zagrebačke industrije, onda ste još jednom u pravu.
Zanemarimo li prapočetke –– kovnicu novca u trinaestom stoljeću, prvu ljevaonicu zvona sredinom petnaestoga stoljeća (navodno, prva na slavenskom jugu), pa prvu gornjogradsku tiskaru iz 1664., ili prvu javnu pivovaru 1740. Već 1840. Zagrepčanin Josip Gmaz otvara u Ilici tokarsku radionicu, koja će kasnije prerasti u Industriju i veletrgovinu drvene, tokarske i rezbarene robe. S. Deutsch i sin osnivaju (1853.) Drvarsko poduzeće. Osnovana je Prva hrvatska tvornica turpija (1855.), vlasništvo A. Fabera i sina, koja će na Prvoj gospodarskoj izložbi 1864. dobiti prvu kolajnu. Godine 1863. proradila je Plinara slobo i kr. glavnoga grada Zagreba u Gundulićevoj. Zbog higijenskih razloga plinara je 1911. premještena na Kanal. Tvornica kože u ulici koja će po njoj dobiti i ime – Kožarskoj, osnovana je 1865. U njoj će se proizvoditi i cipele, pa će uskoro nastati samostalna Zagrebačka tvornica cipela. Vrlo rano Zagreb dobiva i vlastitu Tvornicu kišobrana i suncobrana (1867.).
Zagreb je rano imao i svoju tvornicu cigara, koju je osnovala ugarska duhanska režija 1868. U početku su se cigare (cigarete se još nisu proizvodile) izrađivale ručno (prave se cigare i danas u svijetu izrađuju ručno), a tvornica je bila u unajmljenoj zgradi današnjeg Sveučilišta. Četrnaest godina kasnije preseljena je u vlastitu zgradu u Tvorničkoj (čak i ulicu smo prozvali po tvornicama, i to ne u samoupravnom socijalizmu, nego u Agramu!), današnja Klaićeva, gdje je i danas (naravno, bez radnika). Iste godine (1872.) osnovane su Prva hrvatska najstarija tvornica tambura (vlasništvo Terezije Kovačić) i Pongračeva Tvornica parketa i parna pilana. Godinu dana kasnije – Kraljevski povlašteni paromlin, zatim 1875. Tvornica pokućstva i građevne stolarije Bothe i Ehrman. Rabus otvara (1889.) na uglu Ilice i Margaretske prodavaonicu suhomesnate robe, koja je začetak Prve zagrebačke tvornice salame Rabus i sin u Zagrebu i u Sesvetama (kasnije Sljeme, danas, naravno, bivše). Zagrebačka dionička pivovara i Tvornica cikorije i kavinih surogata Hinka Francka – 1892. A godinu dana kasnije industrija konjaka Patria. A već od 1862. imamo tvornicu likera i žeste «Pokorny». Do kraja stoljeća osnivaju se: Kohnova Tvornica pokućstva, Zagrebačka tvornica papira, Zagrebačka tvornica sapuna i kemičkih proizvoda, Zagrebačko dioničko društvo tvornice opeka, Tvornica kirurških instrumenata Jakova Hlavka. Kartonaža Ivana Hudetza itd.
Moja me unuka pita da kaj je to industrija? Je li to nešto kaj i Internet? Je, velim. To ti je, dijete, za nas danas zbilja virtualni svijet!
