Od velegrada i europske metropole Zagreb nam najviše nudi na Zrinjevcu.
Zrinjevac je, dapače, jedna od onih, ne tako čestih, urbanih cjelina na kojima se Zagreb s lakoćom može prodati kao gradska razglednica Pariza, Praga, Beča ili Rima.
Svojom širinom, prostornošću i prozračnošću te visinom palača diskretno skrivenim među krošnjama platana, Zrinjevac je najbolji predstavnik ovog nam starog grada, koji se u posljednjih stotinu ili nešto više godina oblikovao i rastao na rubu Europe, težeći da i sâm bude Europa. A te su težnje vidljive u cjelokupnoj povijesti tog prvog od niza novonastalih donjogradskih trgova, od kojih će kasnije nastati jedinstveni urbanistički koncept nazvan – po gradskom mjerniku Milanu Lenuciju – Lenucijevom potkovom.
Od svih donjogradskih trgova najviše opjevan, najčešće opisivan (pjesnik Slavko Mihalić vidi čak i plavetnilo mora ispod zelenih zrinjevačkih platana), oslikan i fotografiran, Zrinjevac se ne zadovoljava samo predstavljanjem izgledom, dakle, urbanističkom i arhitektonskom raskoši, bogatstvom ideja i materijala; on to čini i sadržajima.
Uokolo jedinstvenog gradskog parka, najraskošnijeg i najočuvanijeg, nižu se važne gradske adrese, počevši od najviše sudbene vlasti (Županijski i Vrhovni sud) preko nacionalnih muzeja, galerija i ateljea, potom turističkih, putničkih i aviokompanija te knjižara i kavana, pa do stranih diplomatskog predstavništva pa do našeg Ministarstva vanjskih poslova. I na kraju, ili na početku, kako se uzme, HAZU na samom jugu.
Dovršena prije zloglasnoga potresa 1880., pa i oštećena u potresu prije nego bude i useljena, neorenesansna zgrada HAZU–a predstavljala je isprva najjužniji rub grada, koji se sedamdesetih stidljivije, a osamdesetih 19. stoljeća već masovno, širi upravo na tom novoimenovanom gradskom trgu, poznatom dotad po marvinskom placu i navozima gradskoga otpada.
U međuvremenu niče palača za palačom, a gradi ih, kao svoj novi statusni simbol, zagrebačko plemstvo, imućni trgovci i poduzetnici. S vremenom tako Zrinjevac postaje poznat koliko po svojim graditeljima, arhitektima i kiparima, toliko i po novim imućnim stanarima. Otmjenost i raskoš vozi se Zrinjevcem isprva u kočijama, a potom i u automobilima, a ponešto od njene nazočnosti vidljivo je i na gradskom korzu na kojem se Zagreb sve masovnije počinje pokazivati upravo na Zrinjevcu, koji tako na razmeđu dvaju stoljeća posve preuzima prvenstvo Jelačićevu placu i Ilici, a koji su prije toga gradske šetače preuzeli Južnoj promenadi, tj. Strossmayerovu šetalištu.
Zagreb se opušta na poznatim zrinjevačkim promenadama s obveznom limenom glazbom, koja predvečer ili nedjeljom u podne nastupa na Glazbenom paviljonu. U ljetnoj se zapari rashlađuje na fontanama i znatiželjno iščitava celzije na meteorološkom stupu. Šeće pogledima milujući ozbiljna lica umjetničkih poprsja hrvatskih velikana u parku. Na terasi kavane "Zagreb" (sada poslovnica "Croatia Airlinesa") naslađuje se ukusnim minjonima, rashlađuje zagrebačkim pivom i krijepi zagrebačkom kavom. Otpočiva na klupama koje će upravo zbog važnosti i simbola Zrinjevca s vremenom u arhitekturi dobiti ime – klupe "Zrinjevac".
Zrinjevac je, dakle, više od trga, on je simbol zagrebačke gradskosti i kulture življenja. Na Zrinjevcu smo najviše i najdublje u Europi, a istodobno u središtu Zagreba, pod zrinjevačkim platanama.
