U povodu 20. obljetnice smrti velikana hrvatske i svjetske košarke, te jednog od najvećih hrvatskih sportaša u povijesti, Dražena Petrovića, danas se u Memorijalnom Centru Dražen Petrović održao prigodni memorijalni program uz projekciju filma „Život leti kapetane“. Programu je, uz Draženovu obitelj, bivše suigrače i trenere, brojne visoke uzvanike, prisustvovao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić sa suradnicima.
Svi mi koji smo ovdje, možemo se samo diviti čovjeku koji je pomicao granice. Dražen je živio košarku, a dragi Bog i roditelji dali su mu talent, i zato je morao uspjeti. On je bio izrazito talentiran, ali talent je samo jedan dio formule za uspjeh. Uz talent, za uspjeh je još važniji i mukotrpan rad, a upravo nas je to naučio Dražen, koji je radio, trenirao napornije od drugih, i u tome nam svima može biti uzor i putokaz. Poznati nobelovac, Ivo Andrić, rekao je - "Svi mi umiremo jednom, a veliki ljudi po dva puta: jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova ostavštvina". Za Dražena nema straha, on neće nikad umrijeti, rekao je gradonačelnik Bandić.
Ima gubitaka koji se ne mogu nadoknaditi i legenda koje se ne mogu zaboraviti, a Dražen je jedan od njih. Za njega nije bilo izgubljenih utakmica, imao je jednu silnu volju i želju za pobjedom. Ono što je bitno napomenuti je to, da osim što je bio veliki igrač, bio je još veći čovjek i veliki domoljub i zato ga nikada nećemo zaboraviti, istaknuo je počasni predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak, a o Draženu, njegovoj karijeri i velikoj ulozi njegovih roditelja nadahnuto je govorio i pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta, te poznati trener Petar Skansi.
Svim prisutnima u ime obitelji Petrović zahvalio se Draženov brat Aco. Hvala vam svima što niste zaboravili Dražena. Ovom prilikom htio bi se zahvaliti i svim Draženovim suigračima i trenerima, bez kojih on nikada ne bi postigao sve što je postigao. Draženovim dolaskom u Cibonu, Cibona je iz kluba prerasla u pokret i bile su to nezaboravne četiri godine. Ja bi se i osvrnuo i na one rijetke, ne lijepe trenutke, kada je udario u zid. Možda najteže godine karijere su mu bile kad je došao u Portland, kao najbolji europski igrač, a tamo nije dobio pravu priliku. Svi ostali bi odustali, vratili se u Europu, ali ne i on. On je nastavio raditi još jače i više, i u dresu New Jersey Netsa 1993. uvršten je u treću petorku NBA lige, dakle među 15 najboljih igrača na svijetu. Takav je bio Dražen. Želio bi i uoči nadolazećeg europskog košarkaškog prvenstva u Sloveniji, poručiti svim igračima, neka vam Dražen i njegov odnos prema reprezentaciji bude uzor. Želim vam da ostvarite uspjeh i da nam vratite osmijeh na lice, osmijeh koji je bio zaštitni Draženov znak!
U znak sjećanja na današnji dan, i u znak zahvalnosti na podršci, na koju uvijek mogu računati, Draženova majka Biserka gradonačelniku Bandiću poklonila je srebrnu medalju s Draženovim likom.
Prije Programa u Memorijalnom centru, gradonačelnik Bandić u društvu obitelji Petrović i suradnika položio je vijenac na Draženovu posljednjem počivalištu na Mirogoju.