U znak podrške osobama koje mucaju te s ciljem podizanja svjesnosti šire javnosti o mucanju, Grad Zagreb je 22.10.2022. godine prigodno osvijetlio Meštrovićev paviljon u tirkiznoj boji.
Obilježavanje Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju za cilj ima povećati svjesnost populacije o samom mucanju kao i o osobama koje mucaju.
Nacionalne udruge ili logopedska društva taj dan organiziraju različita javna predavanja i/ili edukacije o mucanju, a u svemu aktivno sudjeluju i osobe koje mucaju.
Unatoč desetljećima istraživanja, ne postoji jedinstven odgovor na pitanje o uzroku mucanja, ali se mnogo zna o čimbenicima u području genetike, neurofiziologije, dječjeg razvoja i obiteljske dinamike koji doprinose nastanku mucanja. Ono se najčešće javlja u predškolskoj dobi te 5% sve djece prolazi kroz razdoblje mucanja u trajanju od najmanje šest mjeseci. Do kasnog djetinjstva kod tri četvrtine djece mucanje će se povući, kod neke djece uz pravovremeno savjetovanje roditelja i odgojitelja (indirektna logopedska terpija) može doći do spontanog oporavka, a kod neke djece je potrebna direktna logopedska terapija. Kod 1% djece mucanje ostaje dugotrajni problem.
Poznato je da se mucanje javlja tri do četiri puta češće kod muškog spola. Mucanje može imati negativne posljedice koje podrazumijevaju emocionalne i socijalne teškoće koje se protežu kroz čitav životni vijek.
Kao i diljem svijeta, i u Hrvatskoj se obilježavanje Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju odvija pod motom "Nek' se vidi, nek' se čuje" u organizaciji Odsjeka za logopediju Edukacijsko - rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog logopedskog društva.
Okupljenima su se ispred Meštrovićevog paviljona obratili doc. dr. sc. Ana Leko Krhen u ime Odsjeka za logopediju, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te naš proslavljeni košarkaš Dino Rađa.
"Naučio sam se kroz život, otkad sam bio klinac, otkad mi se rodila sestra sam počeo mucati. Odmah sam išao na vježbe i naučio kako prevladati problem. Mnogi ljudi ne znaju da mi se to događa jer postoje alati s kojima se možeš prilagoditi. Preporučujem svim klincima da se ne boje, da se ne srame, da odu, nauče kako s time živjeti jer je to nešto što je neizlječivo i što te prati čitav život", kazao je Dino Rađa.
"Ako mucanje zamislimo kao santu leda, dakle onaj mali dio iznad mora su one netočnosti, onaj dio koji mi vidimo i čujemo. Onaj puno veći dio je ispod površine. To su različite emocije s kojima se djeca i osobe koje mucaju susreću. Od straha, srama, krivnje, neugode. Vrlo često izbjegavaju situacije u kojime se trebaju izložiti. Djeca se boje da ne bi bili izloženi izrugivanju", rekla je doc. dr. sc. Ana Leko Krhen.
