Bernsteinova "Misa" u Lisinskom

U sklopu proslave stote obljetnice rođenja skladatelja Leonarda Bernsteina  u subotu, 20 listopada u dvorani Vatroslava Lisinskog bit će izvedena Bernsteinova Misa.
 
Ovo kontroverzno djelo dio je ciklusa Lisinski subotom, a s kazališnim djelom za pjevače, svirače i plesače, u koštac će se uhvatiti Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Zbor HNK-a u Zagrebu, zbor Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija, Dječji zbor Zapadnonjemačkoga radija s baritonom Jubilantom Sykesom u glavnoj ulozi i pod budnim okom dirigenta Johna Axelorda, učenika velikog skladatelja i dirigenta Leonarda Bernsteina.
 
Samo nekolicina skladatelja uspijeva uhvatiti korak s vremenom i postati legendom svojega doba, rekao je dirigent John Mauceri, misleći na jednoga od najistaknutijih američkih skladatelja, pijanista i dirigenata Leonarda Bernsteina (1918. – 1990.). Bio je omiljen i slavan kao dirigent,  pijanist i skladatelj. Jedanaest godina bio je glazbeni ravnatelj Njujorške filharmonije, često je vješto izvodio solističku dionicu koncertne literature istovremeno ravnajući pratećim orkestrom, a kao skladatelj pisao je baletnu, filmsku i kazališnu glazbu, opere, komornu i solističku glazbu protkanu elementima jazza, bluesa, rocka, popa, kabarea, židovske glazbe, klasične glazbe i njezinih tehnika suvremenog doba, pod utjecajem skladatelja kao što su Copland, Stravinski, Milhaud, Gershwin i Blitzstein.
 
 Neka njegova djela, a osobito planetarno popularna Priča sa zapadne strane (West Side Story), premostila su jaz između klasične i popularne glazbe; isto bi se moglo reći i za njegovu Misu (Mass). Bernstein ju je napisao 1971. na zamolbu Jacqueline Kennedy, u spomen na ubijenog američkog predsjednika J. F. Kennedyja. Praizvedena je na otvorenju kulturnog središta John F. Kennedy Center for the Performing Arts u Washingtonu. Sin rusko-židovskih roditelja, socijalni liberal i aktivist, iznenadio je svojim izborom – skladati glazbeno-scensko djelo temeljeno na rimokatoličkoj misi. Predlošku latinske mise Bernstein je dodao vlastita promišljanja i tekstove Stephena Schwartza, problematizirajući krizu vjere i kulturni slom postkenedijeve ere, opterećene morom Vijetnamskoga rata.