Kino Tuškanac od ponedjeljka do petka donosi retrospektivu američkog redatelja Sama Peckinpaha, autora koji se u doba zamiranja američkog i pojave talijanskog vesterna 1960-ih nametnuo kao predvoditelj žanrovskog preporoda.
Retrospektiva Sama Peckinpaha počinje njegovim najslavnijim filmom Divlja horda (1969), dotad najnasilnijim djelom u povijesti žanra, nastalim iz autorova nezadovoljstva manjkom realističnosti u dotadašnjim izdancima vrsterna. Znamenita po furioznom tempu ključnih sekvenca nasilja u kombinaciji s preklapanjima i slow motionom, Divlja horda je 1999. godine uvrštena u američki Nacionalni filmski registar kao djelo od posebne vrijednosti.
U utorak slijedi Šampion rodea (1972), smiren i melankoličan Peckinpahov film u kojem je glavnu ulogu odigrao Steve McQueen. Riječ je o tzv. neovesternu u kojem se autor ponovo bavio jednom od svojih omiljenih tema – krajem tradicionalnog shvaćanja časti i dolaskom (suvremenog) kapitalizma na zapadnu granicu. Istoga dana kino Tuškanac prikazuje i Bijeg (1972), također sa Steveom McQueenom, a glavnu žensku ulogu tumači Ali MacGrow. Film je bio veliki hit u kinima, dok ga suvremena kritika nije voljela, no riječ je o vrhunskom akcijskom trileru i dojmljivoj ljubavnoj priči koja je popunila on mjesto koje u Peckinpahovim filmovima imaju muška prijateljstva.
Na rasporedu u srijedu su Pucnji poslijepodne (1962), film koji se smatra konstitutivnim za Peckinpahovu poetiku i u kojem su zacrtani neki od njegovih ključnih motiva – muško prijateljstvo, čast i ideali u kompromisu s nenaklonjenim im okolnostima, problem činjenja i ostvarenja dobra u nepravednom svijetu, destrukcija starog (divljeg) zapada nadiranjem moderne industrijalizacije i dr. Iste večeri je i Bojnik Dundee (1965), jedan od autorovih najproblematičnijih projekata za vrijeme realizacije. Ipak, film danas ima bolju reputaciju, ponajprije zbog realističkog prosedea, u ono vrijeme još priličnog rijetkog u žanru vesterna.
Četvrtak donosi Donesite mi glavu Alfreda Garcie (1974), prvi i jedini Peckinpahov film na kojem je imao potpunu kreativnu slobodu, uključujući pravo na završni rez. Film je s malim budžetom realiziran u Meksiku, a iako je kritika film sasjekla te je propao na kino blagajnama, danas se smatra jednim od najosebujnijih Peckipahovih ostvarenja. Slijedi Balada o Cableu Hogeu (1970), djelo koje stoji kao zrcalni odraz spram Divlje horde i koje tek rubno pripada žanru vesterna, a više komediji i romansi. U vrijeme premijere kritičarski podosta ignoriran, film je kasnije revaloriziran, a i sam Peckinapah je izjavio da mu je to omiljeni film.
U petak kino Tuškanac prikazuje Pse od slame (1971), snimljene u Engleskoj s Dustinom Hoffmanom i Susan George. Vrlo slobodna ekranizacija romana Gordona Williamsa kojom je pisac bio užasnut, u svoje vrijeme je stekla status najnasilnijeg filma ikad snimljenog (zajedno s iste godine realiziranom Paklenom narančom Stanleyja Kubricka). Retrospektivu završava filmom Pat Garrett i Billy the Kid (1973) u kojem je Peckinpah romantizirao jednu od najvećih ikona Divljeg zapada. Film je rađen u duhu tzv. revizionističkog vesterna novog Hollywooda 1970-ih, što znači da se odlikuje realizmom i sukladnom mu demistifikacijom, iako je lik Billyja Kida dobio romantičan premaz.
Više informacija na poveznici
ovdje.
