Generalni prometni planovi razrađeni su za područje ograničeno gradskom zaobilaznicom i planinom Medvednica. Od posljednjeg popisa stanovnika iz 1991. godine, ukupni broj stanovnika na gradskom području porastao je sa 777.800 na 872.400 u 1998. godini. Najveći dio tog rasta (92%) je posljedica migracija koje su bile osobito velike u 1992. godini u kojoj je došlo do porasta za 42.200 stanovnika kao izravna posljedica rata.
Broj od 872.400 stanovnika živi u 306.300 domaćinstava prosječne veličine od 2,85 članova. U gradu postoji 335.100 radnih mjesta, ima 53.700 studenata te 47.900 učenika srednjih škola. Domaćinstva raspolažu sa 186.000 osobnih automobila, što je prosječno 0,61 automobil po domaćinstvu; međutim, 48% domaćinstava nema osobnog automobila.
Bilo je važno na početku studije razraditi potpunu sliku postojećeg sustava prometa u Zagrebu i putovanja koja u okviru njega putnici obavljaju. To se postiglo nizom anketiranja i istraživanja kojima se svaka osobitost zasebno ispitivala:
inventarizacija mreže što je pokrilo široki dijapazon prometne infrastrukture, uključujući:
ispitivanje vremena putovanja da se dobiju prosječne brzine vozila na glavnoj mreži prometnica u različita vremena tijekom dana,
istraživanje svih raskrižja u gradu, uključujući plan raskrižja, broj traka, faze i vremensku podešenost semafora,
pregled karakteristika korištenja zemljišta uz glavnu mrežu prometnica,
prikupljanje i analizu iscrpnih statističkih pokazatelja o lokaciji i težini prometnih nezgoda,
istraživanje stanja i raspoloživosti mjesta za parkiranje u središnjem području grada, uključujući naplatu, trajanje itd.
prikupljanje podataka i analizu prometovanja autobusa, tramvaja i željeznice uključujući vrijeme putovanja, učestalost, vrste vozila i lokaciju stajališta koristeći informacije od glavnih prijevoznika u javnom prijevozu ZET-a, HŽ-a, Čazmatransa i Samoborčeka;
ispitivanja potražnje u javnom prijevozu, koja su pokrila sve glavne načine putovanja, uključujući:
anketiranje svih članova slučajno odabranog niza od 1350 domaćinstava raspoređenih po cijelom gradu, pri čemu su prikupljeni podaci o strukturi domaćinstva, vlasništvu automobila i prihodu zajedno s dnevnikom svih putovanja koja su članovi domaćinstva obavili određenoga dana;
anketiranje vozača na 60 lokacija u cijelom gradu, u kojem su se prikupljali podaci o postojećem putovanju od oko 60.000 vozača, uključujući polazište, odredište i svrhu putovanja,
brojenje vozila koja su prolazila kroz 60 lokacija u gradu i njihovo svrstavanje po vrsti vozila,
brojenje putnika u autobusima i tramvajima na 30 lokacija u gradu,
brojenje pješaka koji ulaze u središnju pješačku zonu,
anketiranje oko 150.000 putnika u javnom prijevozu u autobusima, tramvajima i u vlakovima po cijelom gradu o polazištu, odredištu, svrsi putovanja i vrsti karte,
anketiranje 4.000 vozača koji parkiraju u središnjem području da bi se odredila duljina korištenja parkirališta, iznos plaćanja, svrha putovanja,
detaljno ispitivanje iskazanih sklonosti 400 stanovnika da se odredi kako vrednuju vrijeme i koje stavove imaju prema pješačenju i čekanju za vrijeme putovanja.
Informacije iz anketiranja i ispitivanja činile su ulazne podatke za razradu detaljnog modela prometne potražnje namijenjene simulaciji putovanja kroz grad, koji se koristi kroz studiju da se procjene alternativna prometna ulaganja radi mogućeg uvrštavanja u Generalne prometne planove.
Različiti oblici putovanja koje koriste stanovnici Zagreba prikazani su na slici 1 koja pokazuje da se oko četvrtina svih putovanja obavlja pješice; preostala putovanja su podjednako raspodjeljena između osobnih automobila i javnog prijevoza. Drugi oblici putovanja kao što je korištenje bicikla i taksija ima samo manju ulogu s manje od 1% svih putovanja.
Iako je raspodjela ujednačena između osobnih automobila i javnog prijevoza za sva putovanja, korištenje različitih oblika značajno varira ovisno o svrsi putovanja. Na primjer, za putovanja na/sa posla i za obavljanje posla za poslodavca prevladava osobni automobil sa 56% putovanja na posao i 66% putovanja radi obavljanja posla za poslodavca. S druge strane, javni prijevoz je najvažniji oblik putovanja za potrebe obrazovanja s gotovo 90% svih putovanja.
