U 2018. godini
Mirjana Bohanec Vidović
Obrazloženje:
- velikim zalaganjem na svim područjima svog djelovanja ostavila je izniman trag i postigla značajne rezultate na dobrobit Zagreba i Republike Hrvatske te time promovirala nezaobilaznu ulogu žene u kulturnom, diplomatskom i humanitarnom radu. Ostvarila je niz zapaženih uloga od hrvatskih opera i koncertnih djela hrvatskih skladatelja do antologijske uloge Ane Šafranek u kultnom filmu Tko pjeva zlo ne misli. Kao vrlo vješta i angažirana diplomatkinja utrla je put mladoj hrvatskoj kulturnoj diplomaciji te se istaknula humanitarnim radom.
U 2017. godini
Janica Kostelić
Obrazloženje:
- za izniman doprinos vrhunskim rezultatima afirmaciji žena u hrvatskom športu. Mladim djevojkama postaje uzorom da se velikim zalaganjem i napornim dugotrajnim radom može postići briljantna svjetska karijera što ih na konkretan i najbolji način ohrabruje da oslobode svoju snagu i sposobnosti i ostvare pun potencijal.
Sa šest olimpijskih medalja, četiri zlatne i dvije srebrne, pet naslova svjetske prvakinje te tri naslova pobjednice svjetskog kupa u kojem je pobjeđivala trideset puta u svim disciplinama, najuspješnija je hrvatska alpska skijašica u povijesti zimskih olimpijskih igara i apsolutno najbolja hrvatska športašica svih vremena.
Njezino imenovanje za prvu državnu tajnicu Središnjeg državnog ureda za šport, zalog je ne samo kvalitete i unapređenja hrvatskog športa, već i ravnopravnosti žena u svim njegovim disciplinama.
U 2015. godini
prof. dr. sc. Lovorka Galetić, redovita profesorica u trajnom zvanju
Obrazloženje:
Za uspješnu dugogodišnju karijeru na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U četiri mandata obnašala je dužnost pročelnice jedne od najvećih katedri na Ekonomskom fakultetu, a u jednom mandatu i dužnost prodekanice za znanost. Voditeljica je Doktorskog studija ekonomije i poslovne ekonomije osnutku kojeg je i osobno pridonijela. Suvoditeljica je specijalističkoga poslijediplomskog studija Strategija i korporativno upravljanje. Utemeljiteljica je An Enterprise Odyssey najstarije međunarodne znanstvene konferencije iz područja ekonomije u Hrvatskoj. Usavršavala se na prestižnim institucijama u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Svojim radom i djelovanjem predstavlja i Hrvatsku, i sve žene znanstvenice na različitim konferencijama i znanstvenim skupovima. Godinama uspješno promovira ravnopravnost spolova te senzibilizira studente za probleme koji su zapreka ravnopravnim odnosima muškaraca i žena. U okviru kolegija Kompenzacijski menadžment predaje teme o razlici plaća s posebnim naglaskom na problem staklenog stropa i nejednakosti u plaćama, pokušavajući djelovati upravo na mlade ljude koji ulaze na tržište rada i mogli bi pridonijeti društvenoj jednakosti.
U 2014. godini
doc. dr. sc. Vernesa Smolčić, docentica na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Obrazloženje:
Prva je znanstvenica u Hrvatskoj koja je dobila sredstva Europskoga istraživačkog vijeća namijenjena istraživačima početnicima. Za projekt Istraživanje rasta zvjezdane mase i mase supermasivnih crnih rupa u galaksijama kroz kozmičko vrijeme: Utiranje puta za sljedeću generaciju pregleda neba odobreno joj je u 2013. 1,5 milijuna eura za pet godina istraživanja. Dodatnih sto tisuća eura dobila je od EU FP7 Marie Curie Career Integration Grants programa (2012.). Osim što vodi velike projekte, na čelu je grupe Hrvatskoga fizikalnog društva Žene u fizici kojoj je cilj razumjeti probleme znanstvenica u Hrvatskoj na području fizike, osvijestiti problematiku u široj znanstvenoj zajednici, razviti ravnopravne odnose među spolovima te, dugoročno, izjednačiti broj muškaraca i žena u fizici na svim razinama - od zvanja asistenata do redovnih profesora i akademika.
Svojim nastupima i intervjuima u nizu časopisa i televizijskih i radijskih emisija te znanstveno-popularnim predavanjima uvelike je pridonijela popularizaciji znanosti te ujedno jačanju uloge žena u javnosti. Sudionica je "Euraxess na kotačima", inicijative koju je organizirao Europski istraživački prostor i Agencija za mobilnost i programe EU da bi istraživačima ponudili sve informacije i potporu za ostvarivanje međunarodne istraživačke karijere, s posebnim naglaskom na položaj žena u istraživačkom radu. Tom je prigodom široj publici održala predavanje o znanstvenoj mobilnosti te o ženama u fizici u Hrvatskoj i svijetu.
Nominirana je za Osobu godine Večernjeg lista u 2013. i po broju glasova bila je na drugom mjestu.
Vrsna je znanstvenica zasigurno uzor mladim Hrvaticama i Hrvatima o čemu svjedoči velik interes među studentima PMF-a za njezine astrofizičke kolegije. Nakon 10-godišnjeg obrazovanja i rada na poznatim sveučilištima i institutima te međunarodne karijere, odlučila se vratiti u Hrvatsku, u svoj rodni Zagreb, da bi znanjem i iskustvom proaktivno utjecala na razvoj fizike te svojim primjerom otvorila put drugim mladim znanstvenicama. Iznimnim zalaganjem i ugledom nesumnjivo je pridonijela afirmaciji žena u znanosti i društvu te time i ravnopravnosti spolova u znanosti.
U 2013. godini
Marija Slišković, predsjednica Udruge Žene u Domovinskom ratu
Obrazloženje:
Za iznimnu potporu ženama u razotkrivanju prešućenoga ratnog zločina silovanja žena u Domovinskom ratu. Nakon dvadeset godina šutnje o proživljenim su torturama javno progovorile. Javnost ih je poduprla i institucionalno su osigurani preduvjeti da im se prizna status žrtve i da se pokrenu procesi protiv počinitelja zločina. Zahvaljujući njezinu velikom zalaganju Hrvatska će uskoro prva imati zakonski okvir za stjecanje statusa žrtve ratnog zločina silovanja i prava na materijalnu naknadu za proživljene traume i ratna stradanja.
Od devedesetih je aktivna sudionica mirovnih inicijativa, potpore obrani, prognanima, djeci poginulih. Pokrenula je projekt Žene u Domovinskom ratu kojim prikuplja svjedočanstva žena o proživljenim ratnim danima i njihovu doprinosu obrani. Urednica je sedam knjiga svjedočanstava žena. Prikupila je i izdala iskaze silovanih žena u knjizi Sunčica.
U 2012. godini
Ljubica Matijević-Vrsaljko, odvjetnica
Obrazloženje:
Prije nego što ju je Hrvatski sabor imenovao za prvu hrvatsku pravobraniteljicu za djecu, pored odvjetničke prakse, od 1992. do 2003. besplatno je zastupala žene i djecu žrtve nasilja pred sudovima i centrima za socijalnu skrb u cijeloj Hrvatskoj kao jedina odvjetnica Autonomne ženske kuće, prvog skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. Tada još nije bilo normativnog okvira na temelju kojeg bi se sankcioniralo nasilje u obitelji pa je javno upozoravala na taj propust i potrebu kažnjavanja počinitelja s izricanjem mjera kojima bi se sprečavalo daljnje nasilje. Dugogodišnjim angažmanom, uz potporu ženskih udruga, uspjela je senzibilizirati hrvatsku javnost da se zaštite prava žrtava pa je 2003. prvi put donesen Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (bila je predsjednica radne grupe za njegovu izradu).
Nakon što joj je 2005. prestao mandat pravobraniteljice za djecu, u kojem je stekla velike simpatije i ugled u javnosti iznimnim zalaganjem za poštivanje prava najnemoćnijih - djece i žena, ponovno otvara odvjetnički ured i nastavlja u pojedinačnim slučajevima, ali i u javnosti, afirmirati ženska ljudska prava. Voditeljica je Pravnog tima Udruge B.a.B.e., koordinira rad Besplatnoga pravnog savjetovališta i osobno savjetuje stranke te sudjeluje u izradi i provedbi niza projekata kojima se promiču sva, a posebno ženska ljudska prava.
u 2011. godini
Đurđica Krnjak
Obrazloženje:
Za iznimni doprinos senzibiliziranju javnosti za probleme radnica u tekstilnoj industriji i predano zalaganje za ostvarivanje temeljnih ljudskih prava, Ustavom zajamčenih, prava na rad i zaradu, osnovnih preduvjeta očuvanja dostojanstva svakog građanina i njegove obitelji.
Bivša radnica Kamenskog, jedne od najvećih zagrebačkih tekstilnih tvornica, s tridesetgodišnjim stažom, nakon što im pet mjeseci nije bila isplaćena plaća i, unatoč zakonskim odredbama, nije bio pokrenut stečaj, predvodila je u osmodnevnom štrajku glađu i mirnim prosvjedima inicijativnu grupu od 20 radnica: Draženku Đaković, Đurđu Grozaj, Anu Gavran, Mandicu Ivančević, Maru Zovko, Katicu Petrović, Višnju Smolić, Anu Josipović, Viktoriju Đenić, Darinku Cik, Ines Kralj, Begu Arnaut, Biserku Hrbud, Radojku Komar, Šteficu Relić, Sofiju Jozinović, Irenu Jercel, Danicu Sabljak i Ljiljanu Bratanić.
Odlučno su iznijele javnosti nepravilnosti u privatizaciji Kamenskog i započele borbu za svoja radnička prava skrećući pozornost na propuste društvenih institucija koje nisu poduzele ništa da zaštite radnice tekstilne industrije, zapostavljenog sektora u kojem je rad uvijek bio potplaćen. Najprije su odradile svoje puno radno vrijeme, a zatim prosvjedovale gladujući i spavajući pod vedrim nebom.
Tom dostojanstvenom hrabrom gestom mali obespravljeni hrvatski radnik pokušava prizvati savjest ovog društva da se založi za društvenu pravdu i jednakost.
I povijest kao da se ponavlja.
Prosvjed radnica Kamenskog tako neodoljivo podsjeća na prve masovne proteste tekstilnih radnica za bolje uvjete rada i plaćen rad još 1857. godine, u čiji se spomen, preko sto godina, upravo 8. ožujka obilježava Međunarodni dan žena.
U 2010. godini
Mr.sc. Maja Mamula
Obrazloženje:
Za značajan doprinos afirmiranju problema rodne ravnopravnosti i zaštiti ženskih ljudskih prava, prije svega suzbijanju seksualnog nasilja. U Centru za žene žrtve rata zalagala se da se međunarodno pravno redefinira silovanje kao ratni zločin. Godine 2003. pokrenula je specijaliziranu organizaciju civilnog društva koja se bavi isključivo problematikom seksualnog nasilja "Ženska soba - Centar za seksualna prava". Inicirala je i organizirala u 2008. osnivanje Regionalne mreže protiv seksualnog nasilja u kojoj sudjeluju brojne ženske nevladine organizacije iz Hrvatske i drugih zemalja. Prvim domaćim istraživanjem Stanje seksualnih prava žena u Republici Hrvatskoj, 2007., pokazala je rasprostranjenost seksualnog nasilja u Hrvatskoj i autorica je prvih stručnih knjiga namijenjenih osobama koje rade sa žrtvama seksualnog nasilja te niza brošura i brojnih materijala za žrtve seksualnog nasilja. Kruna njenoga dugogodišnjega predanog rada je otvorenje Centra za žene žrtve seksualnog nasilja 2008. u Zagrebu, prvog u Hrvatskoj i u regiji, koji pruža besplatnu pomoć žrtvama seksualnog nasilja i njihovim obiteljima.
U 2009. godini
Prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić
Obrazloženje:
Za doprinos afirmaciji žena u društvu dugogodišnjim javnim djelovanjem, postignutim rezultatima u podizanju kvalitete života građana Zagreba i Hrvatske. Kao znanstvenica i jedna od prvih profesorica psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu znatno je pridonijela razvoju visokoškolskog obrazovanja, te ostvarila izuzetnu ulogu u popularizaciji psihologijske znanstvene misli i društvenoj afirmaciji psihologijske struke. Dugogodišnjim i predanim javnim radom snažno je i pozitivno utjecala na građane Zagreba i cijele Hrvatske što se rijetko susreće čak i među najpoznatijim članovima akademske zajednice i zasigurno je doprinijela razvoju civilnog društva u Hrvatskoj. Jedna je od utemeljiteljica u svijetu poznate zagrebačke psihologijske škole te Katedre za zdravstvenu i kliničku psihologiju, objavila je desetke radova koji su obilježili područje eksperimentalne i diferencijalne psihologije. Angažirana je intelektualka te je pisala o ratu u Hrvatskoj sa psihosocijalnog aspekta te o njegovim posljedicama. Sudjeluje u radu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva te u Urbanističkom savjetu Zelene akcije koji s Udrugom Pravo na grad organiziraju različite javne aktivnosti za sprječavanje devastacija Zagreba. Jedna je od osnivačica humanitarne Udruge „Dobrobit“ i psihološkog savjetovališta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao neupitni član svjetske akademske zajednice svojim je aktivnostima pokazala bliskost sa građanima Zagreba i spojila ulogu znanstvenice, sveučilišne nastavnice, psihologinje i građanke te tako uspješno afirmirala ulogu žene u našem društvu.
U 2008. godini
Gospođa Slavica Jakobović Fribec, prof.
Obrazloženje:
Za osmišljavanje programa i pokretanje Dana Marije Jurić Zagorke u Zagrebu od 26. studenoga do 2. prosinca 2007. kojim je obilježena pedeseta godišnjica smrti prve profesionalne novinarke i najčitanije hrvatske književnice. Na suvremen i znanstveno utemeljen način prikazano je Zagorkino djelo iz više perspektiva i otvorene su mogućnosti za istraživanje dosad nepoznatih podataka o životu i radu te iznimne žene u hrvatskoj povijesti koja je svojim zalaganjem promijenila sliku žene u javnosti - ne više kao podređenog spola već kao samosvjesne građanke i odgovorne članice u društvenoj zajednici. Ta je manifestacija pridonijela i promišljanju o današnjoj poziciji žene i njezinom javnom djelovanju u hrvatskom društvu i kulturi. Cjelokupnim angažmanom i svojim javnim djelovanjem i suradnjom s brojnim nevladinim udrugama i državnim institucijama pridonosi promicanju ženskih ljudskih prava i ravopravnosti spolova. Kontinuirano piše i izlaže na znanstvenim skupovima, objavljuje oglede i rasprave na Trećem programu Hrvatskog radija te u časopisima Republika, Zarez, Filozofska istraživanja, Treća.
U 2007. godini
Ana Rukavina Erceg, novinarka (posmrtno)
Obrazloženje:
Hrvatska je imala registar potencijalnih darivatelja koštane srži sa 154 člana, ali nije imala banku matičnih stanica, bez koje oboljeli od leukemije u Hrvatskoj teško mogu naći darivatelja. Anino pismo Želim život, upućeno iz bolnice, za nekoliko je dana osvojilo Zagreb i cijelu Hrvatsku. U nepunih mjesec dana broj darivatelja više je nego udeseterostručen. Da nije bilo Anina pisma, zdravi možda nikada ne bi shvatili koliko je oboljelima od leukemije i limfoma potrebna njihova pomoć. Svojim je djelovanjem postigla iznimne rezultate u podizanju kvalitete života s humanitarnog stajališta kako u Gradu Zagrebu tako i u Republici Hrvatskoj i skrenula pozornost na probleme koje sustav nije prepoznao. Osobito se zalagala za poštivanje ljudskih prava, ponajprije žena i djece, te je svojim novinarskim radom znatno pridonijela senzibiliziranju javnosti za probleme koji su zapreka razvijanju solidarnosti u svim segmentima života.