clanak False

Pravni okvir za volontiranje u Republici Hrvatskoj

19.04.2017.

Osnovni zakon koji regulira volontiranje u Republici Hrvatskoj je Zakon o volonterstvu. Na snagu je stupio u lipnju 2007. godine i predstavlja prvi normativni akt koji volonterstvu u Hrvatskoj prilazi na cjelovit i obuhvatan način.

Zakon o volonterstvu
(NN 58/0722/13 i 84/21) donesen je kako bi se osiguralo društveno okružje povoljno za razvoj volonterstva, spriječile moguće zlouporabe, zaštitilo volontere i organizatore volontiranja te kako bi se na zakonskoj razini uredio položaj svih pravnih i fizičkih osoba uključenih u organizirano volontiranje. Volontiranje definira kao dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje.

Zakonom se uređuju i drugi osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna načela volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera te organizatora volontiranja, uvjeti sklapanja ugovora o volontiranju, donošenje Etičkog kodeksa volontera, izdavanje potvrde o volontiranju, državna nagrada za volontiranje te nadzor nad izvršenjem Zakona. Posebna pažnja se posvećuje volontiranju maloljetnika i poslovno nesposobnih osoba te volontiranju stranaca u Republici Hrvatskoj kao i hrvatskih državljana u inozemstvu.



Nastanak Zakona

Opća skupština Ujedinjenih naroda svojom Rezolucijom 52/17 proglasila je 2001. godinu Međunarodnom godinom volontera. U to vrijeme u Hrvatskoj su odnosi među volonterima, organizatorima i korisnicima volontiranja bili regulirani kroz nekoliko različitih zakona - Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o vatrogastvu, Zakonom o Crvenom križu – niti jedan od kojih nije pokrivao sve aspekte tih odnosa niti je na zadovoljavajući način štitio sve osobe uključene u volonterske aktivnosti. Podaci kako tek od 5 do 10% ljudi u Hrvatskoj volontira dobiveni kroz istraživanja provedena proteklih godina poslali su poruku o nedovoljnom prepoznavanju vrijednosti koje volonterstvo predstavlja za jedno društvo. Istovremeno, radi nepostojanja prakse redovitog evidentiranja broja volontera i volonterskih sati, prilika da se izračunom ekonomske vrijednosti volontiranja utječe na promjenu postojeće percepcije nije iskorištena.

U kontekstu obilježavanja Međunarodne godine volontera započet je proces izrade zakona kojim bi se stvorio normativni okvir za afirmaciju volonterstva i utjecalo na njegovo širenje. Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske dao je poticaj za osnivanje Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva, tijela u čijem je mandatu među ostalim bio i rad na prijedlozima za zakonsku regulaciju volonterstva. Radna grupa za izradu Nacrta prijedloga Zakona o volonterstvu osnovana je 2005. godine pod egidom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Nakon šest godina kontinuiranog i upornog rada na tekstu zakona, konzultacija s predstavnicima organizacija koje promiču volonterstvo, brojnim udrugama koje uključuju volontere u svoj rad i predstavnicima javne vlasti, lobiranja i zagovaranja Zakon o volonterstvu 2007. godine ugledao je svjetlo dana te je izglasan na sjednici Hrvatskog sabora u svibnju 2007.



Nadležna tijela

Tijelo nadležno za provedbu Zakona o volonterstvu je
Ministarstvo socijalne politike i mladih koje osigurava provedbu Zakona o volonterstvu i drugih propisa koji proistječu iz njega, prati stanje u području volonterstva te predlaže poduzimanje odgovarajućih mjera, prikuplja podatke o broju organizatora volontiranja, broju volontera u Republici Hrvatskoj i broju državljana Republike Hrvatske koji volontiraju u inozemstvu, kao i druge podatke na temelju godišnjih izvješća organizatora volontiranja, saziva prvu sjednicu Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva, poduzima druge mjere i poslove radi razvoja volonterstva i provedbe Zakona. Osim navedenog, Ministarstvo predstavlja koordinativno tijelo i tehničku podršku Nacionalnom odboru za razvoj volonterstva. Odbor je savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske čiji rad je javan i koje provodi mjere i aktivnosti s ciljem promicanja i daljeg razvoja volonterstva. U njegovom su devetnaestočlanom sastavu predstavnici nadležnih institucija javne vlasti i institucija nadležnih za civilno društvo, obrazovanje i socijalnu skrb, predstavnici organizacija civilnog društva koje su organizatori volontiranja te nezavisni stručnjaci koji se bave volonterstvom i civil­nim društvom.


Etički kodeks volontera

Jedno od najvažnijih zaduženja koja je dosad ispunio Nacionalni odbor za razvoj volonterstva bilo je donošenje Etičkog kodeksa volontera koji je usvojen u svibnju 2008. godine. Kodeks propisuje pravila ponašanja volontera, organizatora volontiranja i korisnika volontiranja sukladno načelima volontiranja iz Zakona te očekujemo da će rezultirati daljnjim poboljšanjem kvalitete volontiranja u Republici Hrvatskoj.


Pravilnici

Temeljem Zakona donesena su dva pravilnika koji uvode još neke novosti u svijet volonterstva. Pravilnik o državnoj nagradi za volontiranje
(NN 109/21) uređen je postupak za dodjelu Državne nagrade za volontiranje te za njega vezane procedure. Kriterije i odluku o dodjeli donio je Nacionalni odbor za razvoj volonterstva.

Drugi pravilnik izrađen slijedom Zakona je Pravilnik o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama i aktivnostima organizatora volontiranja
(NN 9/18). Namijenjen je u prvom redu organizatorima volontiranja, a uređuje sadržaj i način izvještavanja o obavljenim uslugama i aktivnostima organizatora volontiranja, kao i izvještajno razdoblje, rok za dostavljanje izvješća te druga pitanja važna za izvješće.