Ono što je Jelačićev trg Zagrebu, to je Markov trg starom Zagrebu. A razlika je u tome što se u Zagrebu, pa tako i na njegovu glavnom trgu, živi, a u stari Zagreb, pa tako i na njegov glavni trg, odlazi se u posebnim prilikama i u posebnim raspoloženjima, ali uvijek s rešpektom i osjećajem zahvalnosti što smo i sami djelić ovoga starog grada, koji upravo na Markovu trgu stoluje od najranijih početaka.
Markov trg je, dakle, glavni trg nekadašnjeg Gradeca, današnjeg Gornjeg grada. A s Crkvom sv. Marka, Banskim dvorima, zgradom Sabora i starom Gradskom vijećnicom, Markov trg je i najstarija, a do dana današnjega i najčešća, razglednica grada, koju Zagrepčani šalju drugima, ali i sami sebi, budući da se upravo na tom gradskom trgu s nekom vrstom krivnje osjećaju kao turisti.
Za Markovu se crkvu, od koje trg i preuzima ime, drži da ju je u njenom prvobitnom izdanju dao podići sâm Bela IV. sredinom 13. stoljeća, a ime joj je dao po s lici sv. Marka koju je u Zagreb donio iz Venecije.
Iako su je kroz stoljeća rušili potresi i razarali požari, Crkva sv. Marka se uvijek i znova podizala na svojim ruševinama i zgarištima, mijenjajući samo izgled. I tako sve do ovog današnjeg izdanja s tzv. gotičkim portalom.
Vrijeme na Markovu trgu stupa svojim paradnim korakom i u Banskim dvorima, i to od 1805., kada ban Gyulay Dvore gradi, pa do predsjedničkih gardista koji 1991. odaju počast prvom predsjedniku slobodne i neovisne države Hrvatske, te do naših dana kad tu stoluje hrvatska vlada.
Markov je trg, dakle, i stalna adresa najviše hrvatske vlasti s Banskim dvorima sa zapadne te Hrvatskim državnim saborom s istočne strane. Današnja zgrada Sabora izgrađena je 1910., a na njenom mjestu bila je tzv. Zemaljska hiža još od 18.stoljeća.
Zagreb hrvatskom metropolom postaje, dakle, upravo na Markovu trgu.
Prvi put hrvatskim jezikom progovoreno je u Državnom hrvatskom saboru (Ivan Kukuljević, 1843.) na Markovu trgu.
Na Markovu trgu pale su i prve političke žrtve na oltar samostalnosti Hrvatske (Srpanjske žrtve, 1845.).
Na Markovu trgu, kako legenda kaže, užarenom je krunom okrunjen kralj pobunjenih hrvatskih seljaka Matija Gubec.
S Markova se trga oglasila prva hrvatska radiopostaja (1926.), odaslavši prvi put u eter hrvatsku nacionalnu himnu.
Na Markovu trgu izglasan je prvi Ustav slobodne i neovisne Hrvatske.
Nije onda ni čudo što je u Domovinskom ratu neprijateljska granata svoj cilj tražila i pronašla upravo na Markovu trgu, pogodivši Banske dvore, koji zajedno s Trgom čine kultno mjesto hrvatske političke i državotvorne samosvijesti.
Markov trg je, dakle, koliko zagrebački, toliko i hrvatski trg, štoviše, on je zagrebačka adresa i same Hrvatske.