Kad god bismo se u životu zanjihali po taktovima bečkog valcera ili posluhnuli ariju iz bečke operete, pomislili bismo kako je violinski ključ izmišljen u Beču! A kako je poznato da glazba nema ni državljanstvo, ni rodni grad, nego živi (ili ne živi) u nama, javi nam se mlada zagrebačka mezzosporanistica Sandra Hrašćanec i poklanja CD, koji sve to i potvrđuje. Poklonjeni nosač zvuka naslovljen je «Najljepše melodije Zagreba i Beča», a na kojoj, uz našu mladu zagrebačku umjetnicu, školovanu u Beču (ali i u zagrebačkom Trnju), sudjeluje poznati bečki tenor Mathias Renthaller, a na glasoviru ih prati Japanka Naoko Mori. Jedan CD sam po sebi možda bi bio događaj za vijest u kulturnoj rubrici, da ovaj trojac na visokoj umjetničkoj razini ne izvodi naša popularne popevke «Serbus Zagreb», «Vraćam se Zagrebe tebi» i «Najljepši je Zagreb grad». I to, zamislite, sve na izvornom kajkavskom! I sa svjetski poznatim Winer Liedovima. Dokaz, dakle, više, da glazba nema ni nacionalnih, ni jezičnih barijera. Iako se za to u ovom slučaju trebalo malčice i potruditi, kako se naša mlada Zagrepčanka potrudila da svog starijeg bečkog kolegu nafči kajkavski! I više puta je sa svojim bečkim kolegama već ugostila Zagreb. A i Beč je imao prigodu poslušati zagrebačke popevke, naravno, na njemačkom. Trojac je gostovao i u Japanu. I ponovo zagrebačkim popevkama ugostio Tokio.
Zagrebačko-bečki «slavuj» spominje nam svoju prethodnicu, također rođenu Zagrepčanku, Mirjanu Irosch, koja je kao dugogodišnja članica bečke Volksopere izborila sebi mjesto miljenice bečke operetne publike. I sama se, na tragovima Beč – Zagreb, živo zainteresirala za operetu, pa se tako potrudila doznati da je naš Ivan pl. Zajc, u svom bečkom razdoblju (1862.-1870.), pod imenom Giovanni von Zaytz, žario i palio na bečkoj operetnoj sceni, i to rame uz rame s J. Straussom mlađim. Da se kojim slučajem nije vratio u Hrvatsku i u Zagreb (na nagovor prijatelja Augusta Šenoe), tko zna kako bi danas zvučali bečki valceri... I možda bismo ih zvali bečko-zagrebački! U Beču je nastala i pjesma «U boj, u boj», koju će Zajc ukomponirati u svoje najizvođeniju i najpopularniju operu «Nikola Šubić Zrinski».
Zagrebačka umjetnica s bečkim školom, Sandra Hrašćanec u visokom tonalitetu pokušava podsjetiti kako je Zagreb oduvijek pripadao srednjoeuropskoj muzičkoj kulturi i dijelio ukus opereta, mjuzikla i kabareta i da se «nema sramit kaj»... I kako bismo se upravo na toj glazbenoj tradiciji trebali suprotstaviti narodnjacima. I kako bismo se s tom stoljetnom muzičkom tradicijom trebali podičiti upravo sada kad izlazimo na referendum za formalno pripajanje Europi, u kojoj, eto, pjevamo od Ivana pl. Zajca s Gornjeg grada i mladom mezzosopranisticom Sandrom Hrašćanec iz Trnja, koja sa svojim ne samo austrijskim, nego i japanskim kolegama „Najljepši je Zagreb grad“ pjeva na čistom zagrebačkom kajkavskom…
