Da ništa drugo nije napravio nego samo kaptolsku katedralu i mirogojske arkade, u kojima je i sam pokopan (u susjedstvu Stjepana Radića) i gdje je izložena njegova bista, izrađena još za njegova života, arhitekt Hermann Bolle ušao bi u knjigu zaslužnih Zagrepčana. A poznat je i po svojim arhitektonskim djelima izvan Zagreba – projektirao je crkva u Mariji Bistrici, Strossmayerova katedrala u Đakovu i dr.
Porijeklom Francuz, rođenjem Nijemac, Bolle se školovan u Beču, cijeli radni i stvaralački vijek proveo je u Zagrebu i u Hrvatsku, postavši tako znamenit Hrvat (knjiga „Zaslužni i znameniti Hrvati 950-1925.“) i, svakako, više nego zaslužan Zagrepčanin.
U Zagreb Bolle stiže godinu dana prije zloglasnoga potresa 1880. i prvi veći posao mu je da s bečkim arhitektom Schmidtom gradi zgradu današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Zrinjevcu. Iako friško pečeni Zagrepčanin u spomenutom potresu, ima razloga biti i sam potresen, i to ne samo kao građanin u tom trenutku više nego nesretnoga Zagreba, nego i kao graditelj zrinjevačkog HAZU-a, u koju je potres svojom rušilačkom silom ušao prije nego što su se u nju uselili hrvatski akademici. Srećom s manjim pukbućima Ali kako je svako zlo za neko dobro, tako je potres iz 1880. pokrenuo zagrebačku energiju, odškrinuo stvaralački duh i kapital, te je za graditelje odjednom bilo mnogo posla.
Za jedno njegovo, u Zagrebu najpoznatije, djelo (u zajednici s arhitektom Schmidtom), nastalo na potresom porušenom Kaptolu do dana današnjega nisu prestale pohvale, ali i pokude na njegovu adresu. To je, naravno, zagrebačka prvostolnica, ona dva neogotička tornja katedrale, koja predstavljaju najpoznatiju vizuru Zagreba sve do naših dana. Kritičari kaptolsku katedralu nazivaju Bolleovom „lažnom gotikom“ (Krleža) ili, kao Szabo posprdno – „boleštinom“, a u što ovaj povjesničar Zagreba, ubraja još neka Bolleova zagrebačka ostvarenja.
Za nadati se da pod svojom posprdnom kovanicom, profesor Szabo ne stavlja i Obrtnu školu (današnji Muzej za umjetnost i obrt), koju je, Bolle ne samo projektirao i gradio (1882), nego, zajedno s Isom Kršnjavijem, pokrenuo i kao ravnatelj je vodio sve do 1914.
Sveprisutni Hermann Bolle, koji je od svog dolaska u Zagreb 1879. pa do smrti 1926. u graditeljstvu našeg grada bio nezamjeniv i toliko toga napravio, na svoje spomen obilježe morao je čekati skoro cijelo jedno stoljeće. Bista, koju mu je kipar Johann Beyer izradio i u gipsu izlio još 1902., svoj brončani odljev i postavljanje na ulazu u Mirogoj, pokraj crkvice Krista Kralja, doživjela je tek u srpnju 2000. Bolje ikad nego nikad, kak bi rekli stari i novi Zagrepčani.
