Botanički vrt otvoren je točno prije 120 godina na tadašnjem krajnjem jugu grada. Sa svojih četrdesetak tisuća stanovnika Zagreb je sezao tek do Kemijskog laboratorija (podignut 1884.), a sve okolo su još bile livade. Na jednoj od njih, onoj na zapadnoj strani, gdje je danas stara zgrada Nacionalne i sveučilišne biblioteke, zimi su se naše bake i djedovi klizali, a tu se prvi put počinje igrati hokej na ledu. Glavnoga kolodvora još nema, o potrebi njegove gradnje se tek raspravlja, a u raspravama čuju se različita mišljenja. Jedni su za to da se gradi na mjestu gdje je i sagrađen (1892.), drugi se tome protive, a zalažu se za to da se pomakne još prema jugu, kako bi više ostalo prostora za daljnje širenje grada prema Savi.
Iste 1889. godine kad i Botanički vrt, proradila je uspinjača u Bregovitoj ulici, Obrtna škola na Sajmišnom trgu proglašena je zemaljskim zavodom, dovršena Gavellina kuća na Jelačićevu trgu (današnja šestica), zatim Kulmerova palača na Zrinjskome trgu i Učiteljski dom na Sajmišnom trgu, umro je Ivan Kukuljević Sakcinski i pokopan u arkadi Iliraca na Mirogoju. Vode se razgovori o uvođenju konjskog tramvaja (bit će uveden 1891.), a dvojica mladih zagrebačkih arhitekata, Leo Hönigsberg i Julio Deutsch osnivaju projektantsko-građevinsko poduzeće, koje će u kasnijoj gradnji grada imati važnu ulogu. Na kormilu grada je Nikola Badovinac, inače financijski stručnjak, koji je dao probiti Boškovićevu ulicu i tako povezati Zrinjevac s Petrinjskom, zatim uređuje i otvara produžetak Palmotićeve, te uređuje kupalište na Savi. Njegova je riječ također važna za dodjeljivanje zemljišta na Sajmištu za gradnju kazališta, premda je među gradskim zastupnicima dosta onih kojima se činilo da bi novo kazalište trebalo graditi više centru grada. Kao žestoki opozicionalac i protivnik Khuena, gradonačelnik Nikola Badovinac upravo te 1889. mora odstupiti.
Botanički vrt je osnovan zaslugom Antuna Heinzla, tadašnjeg profesora botanike na Zagrebačkom sveučilištu, a nadzor nad radovima je vodio nadvrtlar Čeh Viteslav Durchanek.
Najveći dio vrta, koji se prostire na 4,7 hektara površine, oblikovan je u pejzažnom stilu. Drveće i grmlje svrstano je na parcelama po tzv. filogenetsko-sistematskoj srodnosti. Biljno-geografske skupine nalaze se u zapadnom dijelu vrta. U središnjem su dijelu staklenici, na koje se nadovezuje cvjetni parter oblikovan u francuskom stilu, a u blizini su i bazeni s vodenim biljem. Istočnije dio poznat po dva jezera, obrasla bujnim vodenim biljkama, među kojima se osobito ističe lotos. U sjevernom dijelu vrta je kamenjar s različitim biljnim vrstama stranoga porijekla.
sprva je Botanički vrt bio u sastavu Botaničko-fiziološkog zavoda pri Sveučilištu, a poslije, u sklopu istoga zavoda pripada Filozofskom fakultetu. Tek od 1946. u sastavu je Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
Sa svojih desetak tisuća različitih biljnih vrsta iz mediteranske, submediteranske, alpske i drugih zona, zagrebački Botaniki vrt svakako je najveći i najznačajniji u jugoistočnoj Evropi, a sa svojih 120 godina postojanja i jedan od najstarijih.
*na fotografiji: Slava Raškaj "Lopoči"
