Šećući gradskim drvoredom feljtonista, mogli bismo krenuti već od osamnaestog stoljeća, gdje nas u samozataji dočekuje jedan kaptolski kanonik, koji nam podastire kroniku grada i njegova društvenog života, a sve pisano neočekivano razbarušeno, gotovo kozerski, a aktualno, što su i temeljne značajke podliska, tj. feljtona. Riječ je, naravno, o Adamu Baltazaru Krčeliću.
Krčelić, koji stoji u samim temeljima zagrebačke feljtonistike, nije međutim mogao imati većeg i šireg značaja među suvremenicima, jer je svoju gradsku kroniku pisao na latinskome, pa će njegove duhovito pisane Annue veću pozornost, zanimanje i ugled doživjeti tek kada će biti prevedene, najprije na njemački, pa na hrvatski, a to je vremenski kudikamo bliže nama, današnjim čitateljima, nego samom autoru.
Prvi koji je novinskim podliskom među svojim suvremenicima i sugrađanima postigao ugled i doživio slavu, svakako je August Šenoa. Poznat kao rodonačelnik zagrebačkog i hrvatskog romana, Šenoa je sedamdesetih godina 19. stoljeća zagrebačke čitatelje intrigirao aktualnošću tema i ljepotom i duhovitošću svojih Zagrebulja, kojima je namjera i zadaća zabavljati, ali i poučavati i odgajati najšire redove čitateljstva u Zagrebu, pa i mnogo šire. I mnogo dublje i dugotrajnije, nego što je autor Zagrebulja i sam mogao pretpostaviti. Za sobom je naime povukao generacije feljtonista, koji ga više ili manje uspješno oponašaju, dapače, i otvoreno se služe naslovom njegovih podlistaka, pa se tako Zagrebulje, kao naziv novinskoga feljtona, prenose s pokoljenja na pokoljenje, sve do naših dana.
Mladi Rikard Jorgovanić pojavljuje se kao Šenoin učenik i nasljednik te svakodnevno svojim gradskim listićima, podliscima iliti feljtonima sedamdesetih godina ispunjava stranice «Obzora».
Iako je odrastao na Šenoinim Zagrebuljama, Antun Gustav Matoš se kao pisac feljtona iznjedrio iz francuske književnosti, koja je, kao što znamo, kolijevka podliska ili feljtona (feuilleton). Kao francuski đak i zagrebački književni rabin, A.G.M. je među svojim suvremenicima popularnost stekao upravo zahvaljujući feljtonima, koje su čitatelji s nestrpljenjem iščekivali u novinama. Matoš je feljton uzdigao do najviše umjetničke razine, pa je za sobom povukao više generacija sljedbenika i epigona, koji su s više ili manje uspjeha slijedili velikog Gustla, ali su uglavnom ostajali u njegovoj sjeni.
Po lucidnosti, erudiciji i britkosti pera, najsličniji Matošu, iako različit i vremenski mu udaljen, svakako je Veselko Tenžera, koji nam je ostavio više knjiga podlistaka, a najveću čitanost i popularnost postigao je upravo zagrebačkim podliscima, skupljenim u knjizi «Zašto volim Zagreb».
Matošev suvremenik Nikica Polić ugleda se, naravno, na Matoša, ali pseudonim, kojime potpisuje svoje zagrebačke feljtone (objavljivane u Novostima dvadesetih godina), posuđuje od Šenoe - Grga Čokolin.
Vjekoslav Majer pak ostaje nenadmašiv majstor feljtona atmosfere. Kurzivnim pismom, popularni Lojzek dočarava nam ugođaj zagrebačke ulice, tržnice, središta grada i periferije te maloga običnog čovjeka («Očenašeka», na primjer) u njemu. Saša Vereš je zaokupljen zagrebačkim kulturološkim temama, koje privlače, naravno, i Tenžeru, premda je Tenžerin glavni tematski krug fenomenologija gradskog zagrebačkog života.
Mnogi su se suvremeni hrvatski književnici oprobali u podlisku, poklonivši ponešto od svog nadahnuća i spisateljskog umijeća Zagrebu: od Matka Peića, Slavka Mihalića, Miroslava S. Mađera, Tonka Šoljana, Ive Kušana i Branimira Donata do Igora Mandića, Dubravka Horvatića, Tita Bilopavlovića, Hrvoja Hitreca, Zdravka Zime, Dubravka Jelačića Bužimskog i Pavla Pavličića. Svi su oni imali svoje ljubimce i uzore u svojim prethodnicima, među kojima, uz već navedene, valja spomenuti i Mariju Jurić Zagorku, Rudešu Habeduša Katedralisa, Josipa Horvata i, naravno, Krešimira Kovačića, koji je po svojim duhovitim podliscima iz svakodnevnog života starog Zagreba - objavljeni kasnije u knjizi «Clocemerle u Zagrebu» - ostao najčitaniji i najcitiraniji zagrebački feljtonist.
Mnogi su zagrebački dnevni i tjedni listovi, časopisi i revije, kroz cijelu svoju povijest otvarali stranice zagrebačkom podlisku, tako da se može govoriti o dugoj tradiciji i školi zagrebačkog podliska. I sam, već desetljećima u zagrebačkim novinama, iz tjedna u tjedan redovito ispisujem svoj podlistak, a svoju posljednju kolumnu Fakat i dalje redovito svaki tjedan hoblam i odrađujem, i uvijek se iznova u strahu predstavljam izbirljivom zagrebačkom čitateljstvu, naviknutom na generacije zagrebačkih feljtonista, koji su s više ili manje uspjeha, riječima maljali sliku svoga grada.
Gradu, tako oslikanom riječima feljtonista, prilažimo, eto, i nešto od svojih novih tekstova, na web stranici zagreb.hr i na njegovom i našem linku Zagrebus by Imejlčec ().
Milčec vas čeka da mu se javite na e-mail - zagrebus@zagreb.hr
