"Od Zagreba su ljepše samo Zagrepčanke" naslov je jedne tematske knjige o tzv. boljoj ili, ako hoćete, ljepšoj polovici grada koji samog po sebi držimo lijepim, a ako smo u njemu još i rođeni, onda, naravno, i najljepšim. U svakodnevnim razgovorima ili u medijima naslov se često rabi (i zlorabi), pa bismo tako poneku priredbu, izložbu ili nosač zvuka tematski vezanu uz ženu, nazvali po knjizi ili bismo naslov parafrazirali, tek da se istakne kako nam je Zagreb lijep, ali Zagrepčanke, bože moj, najljepše je što od njega imamo. A to je još u pokretu i na svakom koraku možemo vidjeti! Naravno da se onda samo po sebi postavlja provokativno pitanje: što je i tko je Zagrepčanka?
Uostalom, kolika su zagrebačka i hrvatska pera, slikarski kistovi, kiparska dlijeta i skladateljske note dotakli to najizazovnije i najosjetljivije mjesto koje se zove Zagrepčanka, i to počev tamo od pučke predaje i narodne umjetnosti, pa do najvećih umjetničkih izričaja i najsloženijih postupaka svih naraštaja u cjelokupnom trajanju ovog nam dugovječnog grada?!
Kolike su cure, puce, frajle, trebe, ribe, kite, mačke, gospodične, milostivice i komadi, kolike i čije sve kćeri, snahe, supružnice, majke i bake, podjednako one plemenita roda i poznata imena iz najuglednijih zagrebačkih obitelji i najraskošnijih gornjogradskih i zrinjevačkih palača ili današnjih tajkunara, kao i anonimke i sirotinja s gradske periferije, iz bajtica, konfekcijskih stanova i nebodera - prodefilirale pred našim očima, našom uobrazlijom, ispraznim željama ili živim sjećanjima?!
Dovoljno će za jedan život biti večernja šetnja Jelačićevim ili Cvjetnim trgom, Bogovićevom ili Tkalčom, možda samo jedna tramvajska vožnja od, recimo, Dubrave do Trga ili autobusom na relaciji Utrine - Pothodnik, i to po mogućnosti u špici jutarnjeg odlaska na posao, na faks ili u školu, pa da muški promatrač, uživalac i šmeker dođe na svoje, namiren jednom za svagda (ako je to uopće moguće?) i sa ženskim mirisima i ženskim oblicima, pokretima i diskretnim ili otvorenim pogledima...
A sve to još je prisutnije i naglašenije upravo u proljeće. Jer, proljeće je najnadahnutiji kostimograf, najmaštovitiji šminker i najingeniozniji redatelj, koje će svojim uličnim scenama zadiviti, osupnuti i vječno zadužiti brojno muško gledateljstvo.
I sami se sa zahvalnošću pridružujemo muškim gledateljima koji po ulicama i trgovima, u prolazu ili kroz otvoren izlog, dapače, na otvorenoj kavanskoj terasi, ispred supermarketa, u trgovačkom centru, na tramvajskoj stanici ili na parkingu besplatno prisustvuju tom živom teatru u kojem glavnu ulogu i ovaj put igra Zagrepčanka. Vječna Zagrepčanka. I, naravno, ljepša i od vlastita grada!
