clanak False

KRLEŽINA EUROPA NA OLEANDER TERASI

27.01.2012.

 

Posljednjih smo se godina umorili od variranja one poznate fraze kako se Hrvatska ne mora vraćati u Europu, jer je Hrvatska uvijek bila i ostala Europa! O tom-potom koliko je Hrvatska za vrijeme onog režima, ali i ovih naših dvadesetak godina, bila Europa.

      S vremena na vrijeme ipak slušamo (i čitamo) kako naš stari genijalni Fric ponovo dolazi u modu, jer se tog velikana pisane riječi pokatkad pokušavalo politički ili ocrniti ili obijeliti, pa čak i stranački razvrstati, a što je zbilja kaj god! Naravska stvar da su oni koji su se usudili veličati Milu Budaka, Krležu uporno prešućivali, ako ne i ideološki diskvalificirali, i to, naravno, s pozicije vlastite ideologije, kao što su poneki ekstremni ljevičari najvećeg hrvatskog pisca olako svrstavali pod svoj crveni barjak. Miroslav Krleža je, međutim, bio i ostao hrvatski i zagrebački pisac, a time, nadamo se, i europski, pa su tako oni koji su se ovih pustih godina skrivali iza fraze „kako je Hrvatska uvijek bila i ostala Europa“, u neku ruku u pravu, jer ako je Hrvatska Europa, onda je to zbog Krleže i još nekolicine hrvatskih mozgova (koji, valjda, vrijede više od „dvije marke za kilo“?!), a ne zbog politike, lijeve ili desne.

      Da je naš stari mudri Fric bio izvan politike, ako ne i u oporbi s njom, najrječitije svjedoči onaj njegov poznati zapis, kako Europa završava, a Balkan počinje na Oleander terasi Esplanade, a koju će, Oleander terasu, mnogo godina kasnije jedna politika zatvoriti i obzidati kupolom, da bi je druga oslobodila zidina, ali ne, barem dosad, dovoljno aktivirala, otvorila za javnost i ponovo predala Zagrepčanima. A to je samo dokaz više kako se Krleža i njegovo djelo ne može ukalupiti ne samo u određenu politiku, nego i u određeno vrijeme, jer je uvijek bio izvan i ispred svoga vremena. Krleža i njegovo djelo, međutim, duboko su ukorijenjeni u Zagreb i malo tko je od hrvatskih pisaca osjećao i poznavao Zagreb kao njegov stanovnik s Gvozda. S njim smo prošli gotovo cijelo jedno stoljeće ovog nam starog grada, od njegova „Djetinjstva u Agramu“, pa do posljednjih dana njegova boravka i života na Gvozdu. Upoznali smo zagrebačku gospodu (ne samo „Glembajeve“), plemenitaše i skorojeviće, veleindustrijalce i nadničare, oficire i redove, sluškinje i bludnice, zagrebačke frajle i njihove kavalire ("Tri kavalira frajle Melanije"), ali i leteće balone, školske zgrade, razredne sobe i stare nauljene školske podove, kao i otmjene salone i bogomolje, sirotinjske domove u Kožarskoj i Tkalčićevoj, pojedine gradske vizure i vedute, parkove, ulice, trgove i cijele gradske predjele. Krležine asocijacije i opservacije, metafore, alegorije i fantazmogorije, ali i njegove dječački širom otvorene oči i njegove noge (čak i kad su već bile starački onemoćale) kružile su uzduž i poprijeko gradom, tjerane đačkom živošću i intelektualnom radoznalošću.

      Zagreb je Krleži bio ne samo rodni grad i mjesto stanovanja, nego i sinteza cjelokupnog njegovog ljudskog i umjetničkog obzora. I naravska stvar da su se godinama, ali, nažalost, bez odjeka, postavljala pitanje spomenika i neke primjerenije ulice (Ranko Marinković se zalagao za Masarykova nosi Krležino ime) posvećene našem najvećem umu i umjetniku. A povezivanje Krleže s ovom ili onom političkom strankom, a u oporbi s nekom trećom, samo su dnevnopolitičke tlapnje, jer je Miroslav Krleža pripadao i pripada isključivo svojoj osebujnoj poetici, svojoj umjetnosti, kao i stranci nad strankama, a u koju su učlanjeni toliki hrvatski čitatelji i štovatelji „Filipa Latinovića“, „Gospode Glembajeva“, „Djetinjstva u Agramu“, „Balada Petrice Kermpuha“, „Hrvatskog Boga Marsa“, „Na rubu pameti“, „Dnevnika“ ili „Zastava“, gdje su ne samo najljepše stranice hrvatske književnosti, nego i hrvatskog glavnog grada, Krležinog i našeg Zagreba. Sve ostale kalkulacije, svrstavanja i etiketiranja prema ukusima i zahtjevima dnevne politike mogle bi se objasniti jedino onom Krležinom ciničkom opaskom kako „biti Hrvat nije greh, ali bi mogao biti peh“...


ZAGrebus by Imejlčec
This page uses cookies
Necessary cookies - allow you to interact with a service or website so that you can access essential features to provide that service. They refer to the requested service, such as the session identifier of the current visit.
Functional cookies - enable the website to provide improved functionality and personalization, for example remembering the language in which the content of the website's pages is displayed.
Statistical cookies - this site uses Google Analytics cookies that allow visitors to be analyzed. The provider of this service is Google LLC. The information generated by Google Analytics cookies about your use of these pages, including the IP address from which you accessed the pages, is transferred to the server of Google LLC and stored there. This information will be used for the purpose of analyzing how these pages are used and creating reports intended for page administrators about activities on these pages.
Marketing cookies - enable the collection of information about the user's habits and behavior on the website in order to publish relevant advertisements for the user aligned with his interests. They can also be used to measure the effectiveness of a campaign.
Accept selected only
Cookies are used on this website. Please read the Privacy Policy or change cookie settings.
Accept
Reject