clanak False

INDUSTRIJA SLIČNO INTERNETU – VIRTUALNO!

20.07.2009.

 

Nekad smo bili industrijski gigant. Grad industrije. Industrijskih postrojenja. Alatni strojevi. Kablovi. Kotlovi. Generatori. Transformatori. Elektro-motori. Telefonske centrale. Sad možemo samo telefonirati nekome iz starije garde da nam sve to opiše. Da se posluži jednim od onih  nekoliko milijuna mobitela, koji nam non-stop cvrkuću, zvone, sviraju, bubnaju i tamburaju iz džepova, torbi, ili automobila. Živimo u doba kad svi telefoniramo. I kad smo svi samo u autima i u minusima. I u kafićima. Kao da je svaki dan praznik. Svakojakih praznika i blagdana imamo, kao nikad. Čak i radničkih, iako radnika više nemamo. I to ne samo terminološki. Imamo potrošače, kupce, prekupce, prodavače, švercere i utajivače poreza. Svi smo usred radnog dana u kafićima, u trgovačkim centrima, u buticima, u fitnes i wellnes centrima. I, opet, u automobilima. I, opet, u minusima. U minusima su i kina, kazališta i knjižare. A, zbilja, i kaj će nam? Doma nas, na kredit kupljeni, čekaju DVD-e i CD-e. A TV, podjednako nacionalne, kao i komercijalne postaje, brine se za našu sreću. Kaj će nam zamorni (i skupi) umjetnički programi, kad imamo odmarajuće (i jeftine) domaće i stranjske sapunice? A koji će nam klinac knjige, kad nam lektiru u enormnim količinama i tak besplatno dostavljaju na kućnu adresu. Na tisuće šarenih prospekata i kataloga vire iz naših, već i tak razvaljenih, poštanskih sandučića. Hajde, de, da si malko poškicamo. Dobro dođe za predah. Predah - od čega? Kad nitko ne dela. Radnika, rekli smo, i tak više nema. A efikasnost ili produktivnost rada u najmanju ruku su anakronizmi. Ako ne i puno gore! Postoje li uopće još radnička odijela, kombinizoni, mandure, kute? I, ako postoje, koje su boje? Djeca nas pitaju piše li se industrija velikim ili malim slovom!  A mi smo, vele, nekad bili industrijska sila. I, sad ako mislite da sam toliko perverzan da bih vas, nakon ovakvog uvoda, mogao zadaviti s pričom o tradiciji zagrebačke industrije, onda ste još jednom u pravu.

            Zanemarimo li prapočetke –– kovnicu novca u trinaestom stoljeću, prvu ljevaonicu zvona sredinom petnaestoga stoljeća (navodno, prva na slavenskom jugu), pa prvu gornjogradsku tiskaru iz 1664., ili prvu javnu pivovaru 1740. Već 1840. Zagrepčanin Josip Gmaz otvara u Ilici tokarsku radionicu, koja će kasnije prerasti u Industriju i veletrgovinu drvene, tokarske i rezbarene robe. S. Deutsch i sin osnivaju (1853.) Drvarsko poduzeće. Osnovana je Prva hrvatska tvornica turpija (1855.), vlasništvo A. Fabera i sina, koja će na Prvoj gospodarskoj izložbi 1864. dobiti prvu kolajnu. Godine 1863. proradila je Plinara slobo i kr. glavnoga grada Zagreba u Gundulićevoj. Zbog higijenskih razloga plinara je 1911. premještena na Kanal. Tvornica kože u ulici koja će po njoj dobiti i ime – Kožarskoj, osnovana je 1865. U njoj će se proizvoditi i cipele, pa će uskoro nastati samostalna Zagrebačka tvornica cipela. Vrlo rano Zagreb dobiva i vlastitu Tvornicu kišobrana i suncobrana (1867.).

            Zagreb je rano imao i svoju tvornicu cigara, koju je osnovala ugarska duhanska režija 1868. U početku su se cigare (cigarete se još nisu proizvodile) izrađivale ručno (prave se cigare i danas u svijetu izrađuju ručno), a tvornica je bila u unajmljenoj zgradi današnjeg Sveučilišta. Četrnaest godina kasnije preseljena je u vlastitu zgradu u Tvorničkoj (čak i ulicu smo prozvali po tvornicama, i to ne u samoupravnom socijalizmu, nego u Agramu!), današnja Klaićeva, gdje je i danas (naravno, bez radnika). Iste godine (1872.) osnovane su Prva hrvatska najstarija tvornica tambura (vlasništvo Terezije Kovačić) i Pongračeva Tvornica parketa i parna pilana. Godinu dana kasnije – Kraljevski povlašteni paromlin, zatim 1875. Tvornica pokućstva i građevne stolarije Bothe i Ehrman. Rabus otvara (1889.) na uglu Ilice i Margaretske prodavaonicu suhomesnate robe, koja je začetak Prve zagrebačke tvornice salame Rabus i sin u Zagrebu i u Sesvetama (kasnije Sljeme, danas, naravno, bivše). Zagrebačka dionička pivovara i Tvornica cikorije i kavinih surogata Hinka Francka – 1892. A godinu dana kasnije industrija konjaka Patria. A već od 1862. imamo tvornicu likera i žeste «Pokorny». Do kraja stoljeća osnivaju se: Kohnova Tvornica pokućstva, Zagrebačka tvornica papira, Zagrebačka tvornica sapuna i kemičkih proizvoda, Zagrebačko dioničko društvo tvornice opeka, Tvornica kirurških instrumenata Jakova Hlavka. Kartonaža Ivana Hudetza itd.

            Moja me unuka pita da kaj je to industrija? Je li to nešto kaj i Internet? Je, velim. To ti je, dijete, za nas danas zbilja virtualni svijet!

 


ZAGrebus by Imejlčec
This page uses cookies
Necessary cookies - allow you to interact with a service or website so that you can access essential features to provide that service. They refer to the requested service, such as the session identifier of the current visit.
Functional cookies - enable the website to provide improved functionality and personalization, for example remembering the language in which the content of the website's pages is displayed.
Statistical cookies - this site uses Google Analytics cookies that allow visitors to be analyzed. The provider of this service is Google LLC. The information generated by Google Analytics cookies about your use of these pages, including the IP address from which you accessed the pages, is transferred to the server of Google LLC and stored there. This information will be used for the purpose of analyzing how these pages are used and creating reports intended for page administrators about activities on these pages.
Marketing cookies - enable the collection of information about the user's habits and behavior on the website in order to publish relevant advertisements for the user aligned with his interests. They can also be used to measure the effectiveness of a campaign.
Accept selected only
Cookies are used on this website. Please read the Privacy Policy or change cookie settings.
Accept
Reject