Jorgovan je sezonski cvijet, a Jorgovanić je zaštitni znak gradskih feljtona koji će zauvijek mirisati. Na to me podsjeća knjiga «Feljtoni» Rikarda Jorgovanića (naklada Hrvatsko književno društvo Klanjec), koja zaslužuje posebno mjesto na polici s knjigama o Zagrebu.
Nasljednik Šenoinih «Zagrebulja» i prethodnik Matoševih briljantnih feljtona, ovaj mladi pisac (živio samo 27 godina) sedamdesetih godina 19. stoljeća svakodnevno svojim listićima ilili feljtonima, uglavnom iz zagrebačke svakodnevice i društvenog i komunalnog života metropole, puni «Obzor» i svojim nadahnutim i vrcavim tekstovima osvaja zagrebačku čitateljsku publiku. A kakav je Zagreb u doba svoga feljtoniste, sam će u jednom feljtonu reći: «Nema ga nad Zagrebom! Ponosno se uzdiže nad sve premce(...) Danas ima sveučilište, znanstvenu akademiju, Glasbeni zavod, veliku gimnaziju, veliku realku, preparandiju mužku i žensku, šest pučkih škola, učilište za primalje i – vodovod»... To s vodovodom je za Zagreb od 26 tisuće stanovnika, ne samo važno civilizacijsko dostignuće, nego i atraktivna tema za gradskog feljtonistu. Kasnije, pa čak do naših dana, spominjat će se, naime, i jedan gradonačelnik (Ivo Vojnović), koga je s položaja «odnijela voda». U gradskom poglavarstvu postajale su dvije oprečne struje, jedna koja je zagovarala da se voda koristi s gorske, a druga sa savske strane. Vončina je bio na stranih oni koji su zagovarali sljemensku vodu, a pobijedili je strana koja je rješenje vidjela u vodi sa savske nizine. Na čelu te grupacije nalazio se dr. Stanko Andrijević, kome će poraženi Vončina kavalirski prepustiti gradonačelničku fotelju.
U svojim feljtonima, Jorgovanić načinje jednu temu, koja je još i danas aktualna. Tko bi uopće mogao i pomisliti da je Zagreb već te daleke 1879. imao svoje dojedeke i purgere i da je među njima vladao antagonizam, a riječ purger, dakle, već prije 130 godina postala posprdna! «Nije tome davno, što su se naši građani nazivali purgerima, te, izustivši tu riječ, visoko podigli glavu. Danas je purger prezrena rieč(...). Purgere, purgere! Kud ode tvoja slava?»...
Rikard Jorgovanić (Hum na Sutli, 1853.- Zagreb, 1880.) bio je briljantni gradski kroničar, pisao je iz kavana, kazališta, sajmova i salona. Čak i iz bolnice Milostrne braće (bolovao od sarkoma i sušice), a svoj kraj je opisao bez imalo patetike: «Gleda moj prozor na Jelačićev trg. Mnogi bi bio presretan kad bi imao takav izgled, al vjerujte – moja je nesreća da ga imam. No dobro»...
Nije dobro jedino što današnji Zagrepčani, nakljukani žutom i crnom tiskovinom, da se političke i politikanske kolumne i ne spominje, malo znaju za Rikarda Jorgovanića, taj mirisavi cvijet u klasičnoj gradskoj feljtonistici.
