Kolike su generacije intelektualaca, znanstvenika, umjetnika, studenata i knjigoljubaca opće prakse sa strahopoštovanjem ulazile u staru secesijsku zgradu na Marulićevu trgu, gdje nasumce, same od sebe, naviru uvijek iste, neizgovorene riječi: secesija, lusteri, stolne svjetiljke, crtarije, svodovi, vitraži… Zatim: crkvena tišina, katedrala pameti, nacionalna pismenost, kultura i pisana/tiskana povijest jednog naroda na jednom mjestu, osjećaj trajanja, knjige, knjige, knjige…
To je otprilike to što posjetitelja iznova obuzima/obuzimalo za svakog posjeta staroj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, to je ono što se može nazvati respektom i autoritetom. U toj staroj ljepotici (arhitekt iz doba secesije Rudolf Lubinski), otvorenoj 1913., predviđenoj za petsto tisuća svezaka, police i vitrine doslovno su pucale od rastućeg knjižnog obilja. U trezorima knjižnice čuvaju se rijetke i dragocjene knjige, originali rukopisnih knjiga i ostala rukopisna građa neprocjenjive vrijednosti. Tu je pohranjena i Metropolitana – knjižnica zagrebačke Nadbiskupije od pedeset i pet tisuća svezaka i rukopisa, među kojima ima i nekih koji datiraju čak iz 11. stoljeća. A tu je i zbirka zemljopisni karata (ima i rukopisnih karata!) i atlasa, a i grafička zbirka koju su osnovali slikari grafičari Menci Clement Crnčić, Tomislav Krizman i Ljubo Babić.
Prenatrpanost i prezasićenost knjižnice na Marulićevu trgu, prve zgrade koja je u Zagrebu građena za knjižnicu, nameću u gradu razgovor o gradnji nove, veće i funkcionalnije zgrade, a ozbiljnije se o tome počinje razgovarati ranih osamdesetih prošlog stoljeća, da bi nova, današnja zgrada u Aveniji Hrvatske bratske zajednice, otvorila vrata tek 1998.
Sada kad smo već u novoj zgradi, podsjetimo se na trenutak duge povijesti te naše čuvarice pismenosti, koja je ukupno 93 godine u svijesti i u svakodnevnom prakticiranju svih pismenih stanovnika grada i države. Začetak njen spominje se u 1607., kad su se Isusovci smjestili na Gradecu sa svojom rezidencijom i Gimnazijom. Od tada datiraju podaci o prvim upisanim knjigama, a ostaje zapisano da je prije 1645. knjižnica imala posebnu dvoranu s knjigama, knjižničara i i pravila o čuvanju i posuđivanju knjiga.
Današnji fond knjiga (podaci iz 2001.) govore o više od 2,5 milijuna svezaka na 114 kilometara polica, od čega su 66 kilometara knjiga, a 48 kilometara periodike Zatvorena spremišta i pokretni regali su 110.000 metara. Kriterij nabavke knjiga obavezni su primjerci knjiga koje su napisali ili tiskali Hrvati, bez obzira na mjesto izdavanja/tiskanja knjiga,, kao i inozemna literatura o Hrvatskoj i Hrvatima, čime se obavlja funkcija nacionalne knjižnice. Sveučilišna uloga Knjižnice ispunjava se nabavkom inozemne znanstvene i stručne literature, rukovodeći se pritom potrebama svih sveučilišta u Hrvatskoj.
Upisanih korisnika: 17.729 (2005 g.), posjet Knjižnici je 320.000 korisnika, a virtualni posjet je 446.000. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Aveniji Hrvatske bratske zajednice 4 ima vlastitu Web stranicu i s njom se putem Interneta može izravno komunicirati.
