clanak False

CVJETAK NA PJESNIKOVU GROBU

02.11.2010.

 Parafrazirajući jednu Pavletićevu knjigu iz davnih dana (1957.) - "Kako su stvarali hrvatski književnici", za ovu bi se prigodu, za dan Svih Svetih, aktualnu kolumnu moglo nazvati - kako su umirali, tj. kako su ispraćivani na posljednji počinak naši književnici.

Za očekivati je da započnemo s Augustom Šenoom, kao najzagrebačkijim pjesnikom i ocem prvog hrvatskog romana, koji nam i tako služi kao kamen međaš za mnoge usporedbe, pa s njim, eto, i započinjem, ali najprije kao govornikom nad grobom jednog drugog hrvatskog pjesnika - Ivana Dežmana. Razlog je tome višestruk. Dežman je, naime, bio poznati liječnik i pjesnik, koji je, uz ostalo, prvi u nas pisao novinske kolumne o svakodnevnim fenomenima (o pušenju i zdravlju, o utjecaju plesa na fizičku kondiciju i zdravlje plesača, o modi i slično) i koji je, kako kronike kažu, uz kardinala Haulika i Ljudevita Gaja, imao najmasovniji ispraćaj do sedamdesetih godina 19. stoljeća, a prvi put u pogrebnoj povorci pjesniku korača i jedan ban – Ivan Mažuranić.

Zagrepčani, ali i brojne zagrebačke i hrvatske institucije ispratili su ga zbog njegovih zasluga i utjecaja na suvremeni život, ali i zbog okolnosti oko njegove prerane smrti. Iako liječnik, umro je od kolere, i to u trideseti trećoj godini, ostavljajući za sobom nejaku dječicu i noseću ženu. Žena mu je Kornelija rodila treće, ovaj put, muško dijete, budućeg liječnika i književnika, vođu hrvatske Moderne - Milivoja Dežmana. Pogrebna povorka bila je, kako kažu, neprekinuta od njegova stana u Mesničkoj (prvi susjed Šenoe, njegova pobratima i kuma) pa do starog Jurjevskog groblja.

Šenoin oproštaj nad grobom, nabijen rodoljubnim, kao i intimnim osjećajima, rasplakao je mnoge nazočne Zagrepčane, anonimne i poznate, a među njima i starog ilirca Frana Kurelca, koji je Ivanu Dežmanu od najranije mladosti bio mentor i sa Sušaka ga doveo u Zagreb.

Osam godina kasnije, ali ovaj put na novo groblje na Mirogoju, također iz Mesničke, ispraćen je i sam August Šenoa, za kojega se zna da je umro od posljedica teške prehlade zadobivene u katastrofalnom potresu, koji je 1880. zadesio Zagreb, a da ga je smrt prekinula u diktiranju posljednjeg poglavlja romana "Kletva". Koliko je Šenoa bio popularan i obljubljen u svom gradu, ali i u svim hrvatskim krajevima, najdojmljivije svjedoči pogrebna povorka, koja po svoj brojnosti dotad još nije zapamćena u Zagrebu. Za Šenoin mali Zagreb brojka od dvije tisuće nazočnih više je nego dojmljiva.

Zbog očekivanog posjeta, otisnut je čak i posebni program povorke, u kojem je nabrojeno trideset i devet raznih znanstvenih, kulturnih i državnih institucija, a zagrebački malobrojni hoteli nisu imali dosta mjesta da prihvate delegacije koje su na pogreb u Zagreb doputovale iz cijele Hrvatske i Slovenije.

I Antun Gustav Matoš, koji je u Bolnici sestra milosrdnica u Vinogradskoj od raka grla umro u ožujku 1914. (kao da je slutio kad je jednom ranije zapisao: Ožujak je opasan i nezdrav mjesec), imao je također veliki sprovod. Od Matoša se na Mirogoju oprostio tajnik Društva hrvatskih književnika Julije Benešić, jedna od Gustlovih "mušterija“, s kojom je do pred sam kraj polemizirao. Kako je A. G. M. polemizirao sa svim i svakim, pa valjda i sa samim dragim Bogom; za vrijeme Matoševa pokopa, naime, padala je gusta i hladna kiša, a i štošta drugo oko njegova sprovoda bilo je nalik na vremenske nepogode. Tako će Krleža zapisati kako je pobjegao iz kuće Milana Marjevovića na uglu Mlinarske i Ksavera, gdje su se poslije pogreba okupili dojučerašnji Gustlovi pajdaši i kolege (uz Marjenovića, tu su Cihlar Nehajev, Andrija Milčinović, Zofka Kveder i drugi) i gdje su se o pokojniku govorile takve stvari da ih - kako se Krleža izrazio - "ni pas s maslom ne bi polizao"...

. A sam Krleža, opterećen grižnjom savjesti što se nije odazvao Matoševu pozivu u bolnicu, otkinio je cvjetak s pjesnikova odra i stavio ga u knjigu francuske poezije.

Jednog od posljednjih iz stare garde (ne računajući, naravno, spomenutog Krležu, sprovod kojega je zbog piščeve veličine zaslužio više spontanosti, a manje politike) i sam sam ispratio. Među posljednjima sam se, naime, zatekao u prekosavskom domu Vjekoslava Majera, Trumbićeva 12, prizemlje, Zapruđe. Naravno da mi Lojzekovo obitavalište u jednoj od onih zapruđanskih "konzervi" nikako nije išlo s pjesnikom "plinske starinske", ali Lojzekova me veselost i gostoljubivost razoružala. Rekao mi je kako je u tom prizemnom stanu s pogledom na park sretan, kako se tu osjeća doma, jer ga svi znaju i on će rado svakoga primiti. Lojzek je za sve i svakog uvijek doma, njegove su riječi. Kratko poslije toga te su mi riječi, naravno, malko izokrenute, poslužile za naslov nekrologa pjesniku starog Zagreba i starinskog gornjogradskog svijeta. Na sprovodu mnogi su me poznati, ali i anonimni, pozdravljali upravo naslovom mojeg nekrologa - "Lojzeka više nema doma". Neki bi još i sami dodavali: "Tu sam laterna plinska, starinska"...


ZAGrebus by Imejlčec
This page uses cookies
Necessary cookies - allow you to interact with a service or website so that you can access essential features to provide that service. They refer to the requested service, such as the session identifier of the current visit.
Functional cookies - enable the website to provide improved functionality and personalization, for example remembering the language in which the content of the website's pages is displayed.
Statistical cookies - this site uses Google Analytics cookies that allow visitors to be analyzed. The provider of this service is Google LLC. The information generated by Google Analytics cookies about your use of these pages, including the IP address from which you accessed the pages, is transferred to the server of Google LLC and stored there. This information will be used for the purpose of analyzing how these pages are used and creating reports intended for page administrators about activities on these pages.
Marketing cookies - enable the collection of information about the user's habits and behavior on the website in order to publish relevant advertisements for the user aligned with his interests. They can also be used to measure the effectiveness of a campaign.
Accept selected only
Cookies are used on this website. Please read the Privacy Policy or change cookie settings.
Accept
Reject