„S radostju sam primio vašu viest“.
To su riječi prvog brzojava otprije stotinu i četrdeset godina, napisane su na hrvatskom, iako je ostali tekst formulara na njemačkoj gotici, a autor prvoga našeg brzojava (čuva se u Hrvatskom arhivu) nije nitko drugi nego ban Josip Jelačić...
O tome nas izvješćuje prof. dr. Vladimir Muljević, koji piše kako je Bansko vijeće Hrvatske već 29. prosinca 1849. izdalo nalog za gradnju telegrafa i pripremnih linija. Kod toga valja podsjetiti na brzo, gotovo telegrafsko reagiranje hrvatske vlasti, koja ne časi časa, nego još iste godine kako Dvorska kancelarija u Beču (l5. veljače) donosi dekret o uvođenju električnih telegrafa i provođenje Generalnog plana o gradnji telegrafskih linija i stanica, a kojim je obuhvaćena i Hrvatska, poduzima konkretne korake.
Naši su poštovani preci kako se vidi, imali sluha za civilizacijske novotarije svojeg doba. Pokazalo se to i desetak godina ranije, kad je u svijetu otkrivena fotografija, tj. dagerotipija (nazvana po francuskom izumitelju Dagguerreu). Taj epohalni izum izmišljen 1839. u Parizu, samo godinu dana kasnije imao je odjeka i u Zagrebu. A slično je bilo s telefonom, što ga je američki fizičar A. G. Bell otkrio 1876., a u Zagrebu je prvi aparat viđen samo tri godine kasnije.
Ali, ne treba zaboraviti da je Zagreb oduvijek bio sastavni dio Europe i ravnopravno s njom sudjelovao u krčenju putova progresa, dijelio sudbinu civilizacijskih i tehničkih otkrića, a što će se kasnije, pogotovo nakon 1918., prešućivati ili umanjivati.
Ali, pustimo pusta naklapanja i priče, idemo raditi, a sada smo u proljeću 1850., kad se na uvođenju telegrafske linije Zidani Most – Zagreb već naveliko radi. Vrhovni zemljomjer, inženjer koji rukovodi radovima, zove se Krištof Ježek, a razdaljina na kojoj se postavlja telegrafska linija iznosi 83,85 kilometara.
I usprkos čestim oštećenjima brzojavnih žica, piše dr. Mužević, radovi koji su započeli u prvim tjednima 1850. toliko su napredovali, da je 10. rujna iste godine te1egrafski vod do Zagreba dogotovljen, te spojen sa zgradom Banske vlade na Markovu trgu. Tako su izgradnjom te1egrafskog voda, prvog u Hrvatskoj i u jugoistočnom dijelu Evrope, završene sve potrebne predradnje za uključivanje telegrafa u Zagrebu.
I sam ban Jelačić osobno je bio uključen u radove oko telegrafskog povezivanja Zagreba s Europom, požurivao radove, te izdao nalog zagrebačkoj Županiji i gradu Zagrebu da pruže što veću potporu pri uvođenju telegrafa.
I tako je 28. rujna 1850. službeno otvoren Službujući te1egrafski ured, o čemu je banski namjesnik Lentulaj (1774–1864) obavijestio bana Jelačića u Beč, gdje se ban državničkom službom zatekao. Tekst je bio vrlo kratak, a morzeovim signalima iz Zagreba u Beč odaslao ga je telegrafist Dragutin Stipetić. Obavijest je glasila: Telegraf je u redu, a na što je, kao što znamo, ban Jelačić iz Beča isto tako kratko uzvratio: S radostju sam primio vašu viest.
Što je pojava telegrafa i mogućnost komuniciranja sa svijetom brzojavom značila za tadašnji Zagreb i Hrvatsku, najbolje se vidi iz opisa zagrebačkih prilika toga doba u Prošlosti grada Zagreba Rudolfa Horvata:
Zagrepčani se dugo morahu zadovoljiti samo poštanskim prometom, jer je grad Zagreb dobio brzojavni spoj istom godine 1850, željeznički 1862, a telefonski godine 1888. Da je barem poštanski promet čestito djelovao! Ali poštanski je ured u Zagrebu do 1848. imao samo jednog činovnika za listovnu i jednog već nemoćnoga starca za novčanu otpremu. Pošta je iz Beča dolazila samo dva puta na tjedan! Ravnatelj svih pošta za Hrvatsku i Slavoniju nije stanovao u Zagrebu, nego u Varaždinu, odakle ga je 1848. u Zagreb premjestio ban Josip Jelačić. Diližansa je svaki treći dan odlazila iz Zagreba u Beč, ali je sa sobom mogla povesti jedva tri putnika! To bijaše jedini redoviti osobni promet...
Uvođenjem telegrafskog ureda 1850. Zagreb je najprije spojen s Bečom i Trstom, a tri godine kasnije sa Zemunom i Petrovaradinom, godine 1854. priključuju se Karlovac i Gospić, 1857. Sisak, Senj i Otočac, godinu dana kasnije Bakar, Osijek i Slavonski Brod, pa Varaždin, Vukovar, Vinkovci, da bi do 1875. svi veći gradovi u Hrvatskoj brzojavno bili spojeni sa Zagrebom.
Na kraj ovoga teksta ne treba, međutim, staviti stop, a što bi bilo u duhu telegrafskog komuniciranja, jer to nije kraj, nego tek početak komunikacijskog povezivanja hrvatske metropole s ostalim dijelovima Hrvatske, Europe i svijeta.
S radostju sam primio vašu viest.
