Među mnogim umjetnicima, piscima i predstavnicima javnog života grada, u negdašnjoj gostionici Blato bio je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je pozdravio predstavnike Tinova bratstva te podsjetio na nenadmašnog i nedostižnog Tina.
(Hina) - U povodu 55. obljetnice smrti velikoga hrvatskog pjesnika Tina Ujevića danas je u bivšoj zagrebačkoj gostionici Blato (Tip-Top) priređen tradicionalni program Sjećanje na Tina na kojemu su umjetnici i štovatelji njegova djela recitirali njegove stihove i prisjetili se događaja i anegdota iz njegova života.
Među mnogim umjetnicima, piscima i predstavnicima javnog života grada bio je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je pozdravio predstavnike Tinova bratstva te podsjetio na nenadmašnog i nedostižnog Tina.
Glumac Tonko Lonza, koji je na Tinovu posljednjem ispraćaju recitirao "Visoke jablane", danas je, nakon 55 godina, ponovno recitirao te stihove. Poznatu "Svakidašnju jadikovku" i druge nezaobilazne Tinove stihove recitirao je dramski umjetnik Goran Matović, koji je inicijator današnjega susreta. Podsjetio je da je na današnji dan prije 55 godina umro Tin Ujević, koji je bio redoviti posjetitelj gostionice na uglu Gundulićeve i Masarykove ulice, gdje je pronalazio stalnu inspiraciju.
Goran Matović već 35 godina obnavlja fragmente Ujevićeva djela kroz monološku fresku "San i ludilo", koju je izveo u zemlji i inozemstvu više od 1300 puta.
Na susretu je bio i Boris Matković, gradonačelnik Vrgorca, Tinova rodnoga grada, koji je za iduću godinu, kada se obilježava 120. obljetnica pjesnikova rođenja, u tom gradu najavio festival posvećen Tinu Ujeviću.
"Tinu Ujeviću treba vratiti mjesto u hrvatskoj književnsti koje zaslužuje", rekao je Matković. Taj je pjesnik dugo bio zapostavljen u hrvatskoj književnosti, istaknuo je i dodao kako se nada da će festival podsjetiti na nazaobilaznog Ujevića.
Augustin (Tin) Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891.- Zagreb, 12. studenoga 1955.), pjesnik, prozaik, esejist, književni kritičar i prevoditelj, ostvario je plodan književni opus. Kritika ga smatra najvećim i ujedno posljednjim pjesnikom modernizma, hrvatskoga i europskoga, iz kojega je proizišao u književnom i duhovnom smislu.