U sklopu projekta 'Centar oblikovanja svakodnevice' održat će se radionica za studente i profesionalce iz područja dizajna, arhitekture, urbanizma, novih medija, povijesti umjetnosti, novinarstva, politologije, komparativne književnost, dramaturgije i teatrologije. Organizatori na radionicu "Naslijeđe i baština za oblikovanje budućnosti" pozivaju i zainteresirano građanstvo.
Radionica koju organiziraju Hrvatsko dizajnersko društvo, Muzej za umjetnost i obrt, ULUPUH, Bacači Sjenki te Grad Zagreb održat će se - 9., 16., 23. ožujka i 13. travnja od 9 do 17 sati (uključen besplatan topli obrok) u prostoru Centra za nezavisnu kulturu i mlade – POGON, ulica kneza Mislava 11.
Dvogodišnji projekt 'Centar oblikovanja svakodnevice' polazi od teze kako između kulture i svakodnevnog života postoji duboka veza, odnosno kako kulturne i kreativne aktivnosti, u najširem spektru značenja, a posebno u području dizajna, imaju sveprisutan učinak na oblikovanje naših životnih okruženja, odnosno na promišljanje kako živote svih nas učiniti kvalitetnijima, iskustveno bogatijima, stimulativnijima i slojevitijima.
Ovim projektom također će se utvrdit postojeće stanje sudioničkog upravljanja u kulturi te istražit mogućnost uspostavljanja novog i primjenjivog modela kroz dvogodišnju suradnju dva strukovna udruženja na području primijenjene umjetnost i dizajna (Hrvatsko dizajnersko društvo - HDD,Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnost - ULUPUH), središnje muzejske Institucije za područje dizajna (Muzej za umjetnost i obrt - MUO), udruge u kulturi (Bacači Sjenki) te lokalne uprave (Grad Zagreb).
U okviru projekta provodit će se i niz programskih aktivnosti čija je namjera doprinijeti povećanju svijesti lokalne zajednice o važnost i utjecaju dizajna u kontekstu kulture svakodnevnog života građana.
Ova radionica koristi kao polaznu točku najpoznatiji intermedijalni projekt zajednice i uspješnog zagovaranja obnove moderne i suvremene arhitekture u Republici Hrvatskoj - "Vitić_pleše"; ona istražuje razne primjere baštine, baštinjenja i nasljeđivanja te mogućnost primijenjene projektne metodologije na nove slučajeve baštine, naslijeđa i urbanog oblikovanja.
Teme, terminologija i tematske cjeline radionice: Topofilija i terrafilija, Urbana izvedba, Reciklaža stvarnost i svakodnevice, Unutrašnje i vanjsko mapiranje grada, Urbana dramaturgija i forenzika, Urbani namještaj i/ili inventar, Hipertekstualnost grada i dr.
Radionicu će provoditi - Sandra Uskoković, povjesničarka umjetnost i teoretičar prostora te moderne isuvremene arhitekture, umjetnost i urbanizma, Marko Sančanin, arhitekt i aktivist te Boris Bakal, intermedijalni umjetnik.
"Vitić pleše" je najduži "projekt zajednice" u Republici Hrvatskoj i jedan od najdužih te najuspješnijih na svijetu. Projekt je bio fokusiran na višestambenu i poslovnu zgradu (Blok Narodne banke) u Laginjinoj 7-9 u Zagrebu koju je kasnih 1950-th godina zamislio arhitekt Ivan Vitić, a izvela Industrogradnja 1962. te koja predstavlja ikonu hrvatske poslijeratne arhitekture.
Zgrada je, zahvaljujući projektu "Vitić pleše" zaštićena kao pojedinačno kulturno dobro. Nakon dugogodišnjeg stanja zapuštenosti i propadanja, ugrožavajući život i funkcioniranje svojih 256 stanara/suvlasnika te prolaznika grada Zagreba, posredstvom projekta "Vitić pleše" i aktivnim sudjelovanjem suvlasnika u borbi za obnovu, zgrada je 2018. u mjesecu rujnu, nakon dvije godine radova, konačno i u potpunosti obnovljena.
Ova obnova predstavlja najveći pothvat obnove naslijeđa modernističke arhitekture u RH i njezina cijena je iznosila oko 2 milijuna eura koju su suvlasnici pokrili iz pričuve, te većim dijelom iz "Fonda spomeničke rente" Grada Zagreba te Europskog fonda za učinkovitost.
Ovaj umjetničko – aktivistički projekt obnavlja i podruštvljava zajednički prostor zgrade kroz prisutnost umjetnika u svrhu ujedinjenja stanara oko zaštite i očuvanja ove građevine. Osmišljen, pokrenut i proveden od strane Boris Bakala i Bacača Sjenki, ovaj projekt ispituje i istražuje mehanizme umjetničke kreativnosti u svrhu otkrivanja i rekontekstualiziranja te rekreiranja kulturne i urbane memorije arhitekture (i pojedinog djela) pri čemu je važna uloga umjetnika kao posrednika i nositelja suvremene regeneracije materijalnih i nematerijalnih aspekata urbanog života uključujući sudjelovanje i interakciju s lokalnom zajednicom tj. stanarima građevine.
Projekt, postavljajući objekte i prakse u širi okvir ljudskih odnosa, preispituje koja značenja treba ponovno otkriti kako bi (ova) arhitektura opet postala „društvena“. Započet u 2003. godini, ovaj projekt je tijekom 15 godina prerastao u humanourbanu multidisciplinarnu mrežu suradnje različitih institucija, aktivista i umjetnika u formi različitih kulturno–umjetničkih aktivnost (predavanja, koncert, performansi na krovnoj terasi, radionica metodologije projekta u drugim gradovima, državama i kontinentima) te ujedno postao ilustrativan primjer za primjenu ove ili slične metodologije na druge građevine u svijetu koje dijele slične probleme i slične sudbine.
U današnjoj dinamici razvoja i razgradnje gradova koja priziva nove načine razmišljanja o lokalnoj zajednici, upravo umjetnik, kroz suvremenu kreativnost i inovativnu praksu utječe na našu rekonceptualizaciju gradova i urbanog krajobraza te time pridonosi različitosti obzora identiteta, vjerovanja i stvaranja vrijednost.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog Socijalnog fonda.
Obrazac za prijavu potražite
ovdje.
