Premijera predstave "Cabaret Zagrepčanke i statičar"

U Klubu Kazališta Komedija u ponedjeljak, 28. veljače 2022. u 20 sati  održat će se svečana premijera predstave Cabaret Zagrepčanke i statičar autora i redatelja Ivana Lea Leme. Autorski tim uz redatelja čine scenogafkinja Vesna Režić, kostimografkinja Mirjana Zagorec, koreograf Leo Mujić te autro glazbe Zvonimir Dusper – Dus. U ulogama Zagrepčanki su Mila Elegović, Nera Stipičević, Ivona Kundert i Nina Madić, dok je Statičar Fabijan Pavao Medevešek.
 
Cabaret Zagrepčanke i statičar donosi nam duhovitu, ludu i pomalo sentimentalnu sliku Zagreba iz skore budućnosti. Radnja se događa 2025. godine, upravo je na snazi tko zna koja varijanta virusa Covid 19, a naši se junaci sa sjetom prisjećaju potresa 2020. godine koji im je promijenio život.

Pratimo pet priča, pet različitih sudbina koje uzdrmane tektonskom trešnjom u toj prirodnoj katastrofi pronalaze svoju katarzu, svoj novi put i nerijetko svoju sreću. U cabaretu svoju će vam životnu priču ispričati jedno slavonsko siroče, jedna prava dama purgerica, jedna netipčna došljakinja s istoka i naravno jedna Dalmatinka u Zagrebu. Za njih će plesati super junak – statičar – koji prije potresa nije trebao nikome, a poslije je postao tražena roba i najpoznatiji svjetski striper.

Te sudbine, šarolike, izmiješane, sakupljene odasvud, ulivene u Zagreb u ovoj priči služe da bi taj grad oblikovale, dale mu glas i učinile ga autentičnim. One nam daju materijala da promislimo o vlastitim životima, o tome što je potres uzdrmao u svima nama, ali nam daju i priliku da se nasmijemo našim manama i vrlinama. Sudbine koje pratimo u ovom gorko-slatkom putovanju vode nas prema optimističnom cilju: nije svako zlo za zlo, i potres nas može pozitivno prodrmati i iz nas izvući ono najbolje.

Zagrepčanke će vam ispričati priče koje nećete zaboraviti. Statičar će ih zaštiti svojom snagom. Uz ples i niz sjajnih glazbenih brojeva ponuditi ćemo vam malu studiju našeg Zagreba.
Jer kako kaže autor i redatelj Cabareta Ivan Leo Lemo: Evo nas, još uvijek tečemo, po Mandinom pokretu ruke ponosno se Zagreb zovemo, na periferiji smo, jesmo, na propuhu smo, neka smo, na prolazu smo, tu smo, promatramo prožimanje Istoka i Zapada, na samom šavu tektonskih ploča, tu je sočna drama, nešto se brani, nešto se napada, a u nama samima ploča ploču susreće. To je ušće, to je protok, to je krvotok.