Afirmacija roditeljstva osoba s invaliditetom naziv je Okrugloga stola što je, u povodu Međunarodnog dana roditelja koji se obilježava 1. lipnja, održan danas u Muzeju suvremene umjetnosti.
Pozdravljajući sudionike skupa, ravnateljica MUO Vesna Meštrić je istaknula kako se unazad nekoliko godina u muzeju intenzivno razvijaju različiti edukativni programi, posebice oni koji se naslanjaju na izložbene, namijenjeni osobama s invaliditetom.
U ime organizatora događanja, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, pomoćnica pročelnice dr. sc. Marinka Bakula Anđelić je kazala kako MUO nije slučajno odabran za domaćina skupa: „Podržavamo povezivanje institucija koje skrbe o osobama s invaliditetom s onima kulturnog predznaka jer je iznimno važno da su osobe s invaliditetom upravo u središtu kulturnih događanja.“ Zahvalu je uputila svim sudionicima Okrugloga stola koji su pristali podijeliti svoja životna iskustva kao roditelji s invaliditetom. „Ono što ćemo od vas danas čuti bit će kvalitetan temelj za planiranje mjera i aktivnosti u našim strateškim dokumentima kako bismo vas snažnije podržali u ostvarenju prava na roditeljstvo, ali i život u zajednici uopće. Hvala i brojnim kolegama i kolegicama ne samo iz našeg već i drugih gradskih ureda, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ali i udruga.“, zaključila je.
Uvodno su predstavljeni glavni zaključci istraživanja Roditeljstvo i invaliditet – perspektiva djece, roditelja s invaliditetom i stručnjaka koje su provele Pehlić, A., Urbanc, K. i Lendler, V. 2018., u Zagrebu koji su pokazali kako u Hrvatskoj gotovo da nema istraživanja o djeci osoba s invaliditetom niti o tome kako potrebe i poteškoće roditelja s invaliditetom utječu na roditeljstvo, obiteljsku dinamiku i odrastanje djece. Pored toga, nije poznat niti broj osoba s invaliditetom koje imaju maloljetnu djecu, a ciljani programi podrške roditeljima s invaliditetom i dalje nisu razvijeni. Rezultati istraživanja su pokazali kako roditelji i stručnjaci očekuju učinkovitiju podršku različitih sustava, kao i veću financijsku podršku roditeljima, ali i praktičnu pomoć, neposredno nakon rođenja djeteta te kasnije, tijekom djetetova školovanja, kao i u nekim specifičnim životnim situacijama. Istraživanje je dalo i preporuke roditelja s invaliditetom u vidu potrebe rasterećenja obitelji kao isključivog izvora podrške, podizanja razine svijesti i informiranja javnosti o njihovim potrebama. Djeca roditelja s invaliditetom ističu pak potrebu za podrškom kroz razgovore o poteškoćama u obitelji.
U nastavku skupa roditelji s invaliditetom su iznosili svoja životna iskustva i izazove s kojima su se nosili i još i danas nose: Gordana Glibo ispred Udruge UP2DATE, Mira Katalenić iz Hrvatske udruge za pse vodiče i mobilitet, Silvana Strunjak iz Društva distrofičara Zagreb, Siniša Kekić iz Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara i Denis Marion ispred Hrvatskog saveza udruga za mlade i studente s invaliditetom. Osobna i, nerijetko intimna, svjedočanstva koja su podijelili sa svim sudionicima skupa pretočena su i u neke snažne poruke: „Ja nisam imao druge roditelje i meni je normalan tvoj bijeli štap“, „Mama, ne boj se, imaš mene!“ „Djeca roditelja s invaliditetom su sigurno samostalnija od druge djece“, „U idealnom svijetu ovakvi okrugli stolovi ne bi postojali“.
Zaključeno je kako potrebe osoba s invaliditetom moraju biti jednako dostupne na cijelom području Republike Hrvatske, a ne samo u Zagrebu. Posebice je istaknuto kako se od sustava socijalne skrbi, zdravstva i obrazovanja očekuje da tu potrebu prepoznaju te jačanjem međusektorske suradnje zajednički implementiraju mjere. Istaknuta je i važnost edukacije s individualnim pristupom kako roditelja s invaliditetom tako i njihove djece.
Moderator okrugloga stola Branimir Šutalo zaključno je, još jednom, pozvao predstavnike nadležnih tijela formalne podrške da sve ono što su imali priliku čuti ugrade u stvarne i na osobe usmjerene mjere i aktivnosti.
