Dodjelom nagrada završili IX. Bobijevi dani smijeha

Festival komedije "Bobijevi dani smijeha" posvećen je velikom glumcu Josipu Bobiju Marottiju, jednom od utemeljitelja kazališta Gavella, izvanrednom pedagogu i komičaru koji je tu stranu svog umijeća redovito prezentirao u Histrionima od 1986. do 2010. U ovim teškim vremenima održan je deveti put dokazujući vitalnost kazališta koja su i u sjeni pandemije iznjedrila čitav niz ovdje viđenih vrijednih komedija, predstava koje su i svojim autorima i njihovim gledateljima pružila toliko potrebne trenutke radosti i optimizma.
 
Ocjenjivački sud u sastavu glumica i predsjednica Hrvatskog društva dramskih umjetnika Perica Martinović, predsjednica i članovi kritičar Tomislav Kurelec i predstavnik publike Branko Babac je iz niza visokih dometa izdvojio dobitnike četiri ravnopravne nagrade i tri posebna priznanja:
 
Specijalno priznanje za iskazivanje iznimnog komičarskog talenta dobiva Matea Marušić koja je svojom karikiranom interpretacijom talijanske stjuardese pridonijela zabavnosti predstave Boeing Boeing Marca Camolettija u režiji Nine Kleflin i izvedbi Gradskog kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca.
 
U predstavi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Znaš ti tko sam ja, autorskom projektu Ivana Penovića Bernard Tomić zaslužuje specijalno priznanje za efektnu zaigranost i silnu energiju u provođenju svake ideje koja padne na pamet Primislavu Zanoviću, jednom od protagonista komada da bi tako na izrazito komičan način doveo u pitanje njegov identitet.
 
Specijalno priznanje dobiva i vjerojatno najsamosvojniji mlađi kazalištarac Ivan Penović za to što je u svoja traganja za originalnim suvremenim kazališnim izrazom uključio i neočekivana rješenja u komediji kao autor teksta i redatelj predstave HNK Znaš ti tko sam ja, a i za vrlo uspjelu adaptaciju i prilagodbu našoj sredini provokativne satire američkog pisca Davida Javerbauma Kraljevstvo moje (za početnike) u režiji Ivana-Gorana Viteza i koprodukciji zagrebačkog Teatra EXIT i koprivničkog Ludens teatra.
 
Ocjenjivački sud konstatira da je posebna vrijednost ovogodišnjih "Bobijevih dana smijeha" veliki broj ženskih uloga visokih vrijednosti, pa stoga od četiri ravnopravne festivalske nagrade dvije idu najistaknutijim ženskim interpretacijama. Barbara Vicković je nagradu zaslužila za dvije potpuno različite, a jednako uspješne i publici privlačne komične izvedbe u predstavama Glumačke družine Histrion. U Gle, kako dan lijepo počinje Zvonimira Bajsića u režiji Zorana Mužića kao udovica Mariola iskrenom osjećajnošću uspijeva dotaknuti srce gledatelja, a komiku postiže naglašavajući neprimjerenost tih emocija situacijama na kakve nije navikla. U Mačku u vreći Georgesa Feydeaua u režiji Damira Lončara uspijevala je izazvati urnebesni smijeh efektnom karikaturom licemjerne "fine dame" kojoj su erotske (čak i neuspjele) avanture draže od moralnih načela koja prividno zagovara.
 
Nina Violić dobiva nagradu za iskazanu virtuoznost u korištenju raznovrsnih glumačkih postupaka u autorskoj predstavi Ivana Penovića  Znaš ti tko sam ja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu tumačeći razna lica u rasponu od nizozemskog trgovca iz 18. stoljeća do Mame Ubu koja se odmetnula od svog autora Alfreda Jarryja i stigla do suvremene televizije na kojoj jedino ona djeluje kao živo ljudsko biće.
 
Za najbolju mušku ulogu nagrađujemo Filipa Juričića za nastup u Mačku u vreći  Georgesa Feydeaua u režiji Damira Lončara i izvedbi Glumačke družine Histrion gdje kao lažni tenor Roko oduševljava domišljatošću ne samo lica koje se nevjerojatnim obratima spašava iz neugodnih situacija  nego i glumačkom inventivnošću kojom te prizore čini i uvjerljivim i neodoljivo smiješnim.
 
Najboljom predstavom IX. Bobijevih dana smijeha proglašavamo Gruntovčane Mladena Kerstnera i Borisa Svrtana u režiji Borisa Svrtana i Rajka Minkovića Satiričkog kazališta Kerempuh. Autori predstave su, zahvaljujući osmišljenoj adaptaciji, vrsnoj režiji i izvanrednom glumačkom ansamblu, lica iz kultne TV-serije uspješno oživjeli i uveli u našu današnjicu pokazujući na iznimno duhovit način kako se i pored proklamiranih promjena neke stvari još uvijek nisu uspjele promijeniti.