Buduće razine potražnje
19.04.2017.
Model potražnje prijevoza razrađen za Zagreb tijekom provođenja studije pružio je osnovu za predviđanje potražnje putovanja u svakoj prognostičkoj godini (2005., 2010. i 2020.) i poslužio je za procjenu alternativnih mjera za Generalni prometni plan za svaku godinu. Glavni podaci za model potražnje bile su prognozirane vrijednosti glavnih planskih varijabli - broja stanovnika, domaćinstava, radnih mjesta itd. Slika 2 pokazuje rast tih varijabli za svaku godinu.
Očekuje se da će razina migracija biti značajno niža no posljednjih godina i da će biti ispod ‘prirodnog’ prirasta. Štoviše, očekuje da će stopa povećanja stanovništva opadati u razdoblju do 2020. godine. Prognoze broja domaćinstava to uzimaju u obzir, s povećanim prihodom domaćinstva, djeca će ranije napuštati dom i stoga istodobno s porastom broja domaćinstava, prosječna veličina domaćinstva će pasti s 2,85 u 1998. godini na 2,79 u 2020. godini.
Predviđa se da će doći do transformacije lokalnog gospodarstva s rastom broja malih firmi i opadanjem broja velikih firmi, možda kroz razdvajanja u nekoliko manjih jedinica. Projekcije zaposlenosti se zasnivaju na rastu bruto domaćeg proizvoda (BDP), modernizaciji postojeće industrije i izgradnji novih kapaciteta. Predviđa se da će BDP rasti godišnje u realnim okvirima za 4,1% do 2005. godine, za 3,5% između 2006. i 2010. godine i za 3,1% nakon toga.
Pored pojedinačnih planskih podataka, ključni element u postupku prognoziranja ukupne potražnje prijevoza jest rast vlasništva osobnih automobila. Glavni činitelji koji utječu na vlasništvo automobila su dohodak domaćinstva i karakteristike domaćinstva, posebno veličina obitelji. Djelovanje rasta stvarnog dohotka i promjena u strukturi domaćinstva na vlasništvo osobnih automobila jest da će prosječni broj automobila po domaćinstvu porasti sa 0,61 u 1998. godini na 0,87 u 2020. godini, što će predstavljati porast broja osobnih automobila od 67% u tom razdoblju u Zagrebu. Istodobno, udjel domaćinstava bez automobila će pasti na 33%, a 18% će ih posjedovati dva ili više vozila.
Primjena modela potražnje prijevoza na svaku plansku godinu s planskim prognozama i prognozama vlasništva automobila dala je predviđanja osnovnog broja putovanja u svakoj godini. Raspodjela ukupne potražnje između privatnih i javnih oblika putovanja je ograničena u modelu kapacitetom raspoloživih mreža. U modelu potražnje, koriste se posebni postupci da se izvedu prognoze za osobna putovanja i putovanja teretnih vozila. Osobna putovanja se dalje dijele na putovanja osobnim vozilima i putovanja javnim prijevozom, s raspodjelom na tri vremenska razdoblja (jutarnje vršno, izvanvršno i popodnevno vršno razdoblje) i pet svrha putovanja (od kuće na posao, od kuće radi obrazovanja, od kuće u druge svrhe, obavljanje posla za poslodavca koje ne polazi od kuće, i za druge svrhe koje ne polazi od kuće). Slika 3 prikazuje ukupni rast (24 satni) putovanja za različite svrhe dok slika 4 prikazuje broj putovanja po načinu putovanja i po vremenskom razdoblju.
Slika 3 ukazuje na važnost polazaka od kuće na posao unutar ukupnog broja putovanja (41%), te ostale polaske od kuće (21%) i obavljanje posla za poslodavca (16%) kao druge glavne svrhe. Ukupni rast broja putovanja je 8% između 1998. i 2005. godine, 4% između 2005. i 2010. godine, i 6% između 2010. i 2020. godine. Slika 4 naglašava veći rast putovanja osobnim automobilima u usporedbi s javnim prijevozom, kao izravnu posljedicu povećanja vlasništva automobila. Podjela putovanja na osobne automobile i javni prijevoz koja je prilično uravnotežena u 1998. godini, će se u 2020. godini promijeniti na 66% s osobnim automobilima i 34% s javnim prijevozom.
