clanak False

Sto godina Brestovca

04.05.2009.

 

Bolnica zagrebačke «Dame s kamelijama»

Da jesam li zaljubljen u Ljerku pl. Šram? Ili Lady Šram, kako će zagrebačku glumicu i lijepu gornjogradsku pucu, u koju je «zateleban cijeli Zagreb», prozvati i za pokoljenja ostaviti Matoš? Koliko se god takvo pitanje činilo nategnutim – ljubav na razdaljinu od jednog stoljeća?! – ono ima smisla ako postavimo (i ostavimo) kako ljubav i nije drugo nego fikcija. Ako se njome bavimo i intimno podržavamo. Kao njen trubadurski ljubavnik Milivoj Dežman. Dakle, zašto ne? O Šramici sredinom osamdesetih napisao sam poduži novinski serijal. Pa ponovio u visokotiražnoj knjizi. Onda s redateljem Mladenom Juranom snimam dokumentarno-igrani film za TV Zagreb (Šramicu igra tada mlada hit glumica Ena Begović). Istu ljubavnu priču iz starog Zagreba preuzimaju Nino Škrabe i Vlado Štefančić. Zagrepčani u «Komediju» odlaze gledati musical «Lady Šram». Kako je sve to manje-više poznato, ne bih, naravno, ponavljao da mi se Šramica odjednom ne javlja s dva posve oprečna mjesta. Prvo me Stjepan Tuđman, sin prvog predsjednika, kome sam 1997. (poslao ga otac k meni) «Lady Šram» predložio za naziv kavane u Mesničkoj, kao «kuma» poziva na objed. Onda mi se javlja mlada scenaristica Irena Krčelić, koja piše (napisala!) filmski scenarij o Šramici. I ne preostaje mi drugo nego da scenaristicu (zaslužila) povedem na ručak u Mesničku, gdje se služe samo stari zagrebački oblizeki. Naručio bih anjgemahtis, apšmalcane mahune i obavezno kajzeršmarn. Desert bih uzeo, naravno i zbog kajzera Franje Josipa koji se na svečanom otvorenju HNK 1895. također zagledal u lijepu Šramicu! Tu bi našu herojinu sada svakako volio gledati i u igranom filmu!

           A upravo se, eto, navršava i stota obljetnica (1909. – 2009.) kako je otvorena bolnica na Brestovcu, nastala na toj legendarnoj ljubavnoj priči. U Ljerku pl. Šram, kao što znamo, smrtno je zaljubljen njen susjed iz Mesničke, mladi liječnik i novinar Milivoj Dežman. Koliko lijepa, toliko i bolesna, Šramica boluje od neizlječive tuberkuloze iliti sušice. A kao vrlo utjecajan čovjek svoga doba, glavni urednik i direktor dnevnika «Obzor» i liječnik u Bolnici milosrdne braće na Jelačić placu, Dežman pokreće i organizira gradnju sljemenske bolnice za tuberane. Tako nastaje prva bolnica za plućne bolesti na jugu Europe, podignuta koliko zbog potrebe liječenja proširene plućne bolesti, toliko iz velike ljubavi Dežmana spram bolesne Šramice.

            «Otkad je podignut sanatorij na Brestovcu, Šramica mu je prva i kroz prve četiri godine redovita pacijentica. I, naravno, s posebnim Dežmanovim tretmanom. Ljetnih bi mjeseci redovito prebivala gore, sve dok ne bi počelo padati žuto lišće s tih naših dubrava i dok nisu počele sipiti jesenske kiše», zapisano je u kronikama o Šramici, Dežmanu i Brestovcu.

            Dežmanovu ljubav spram Šramici teatrolog dr. Ivo Hergešić nazvati će «posljednjom trubadurskom ljubavi na ovim prostorima», a povjesničar Josip Horvat zagrebačkom «Damom s kamelijama». Razlika između kultnog Dumasovog ljubavnog romana i zagrebačke ljubavne priče u tome je što je roman fikcija, plod piščeve mašte, a naša zagrebačka «Dama s kamelijama», tj. Ljerka Šram i Milivoj Dežman, istiniti su isječak iz zagrebačkog života, koji s vremenom prerasta u fikciju i u legendu. U tom zagrebačkom istinitom romanu, čiji se siže u raznim formama i na različitim medijima koristi i prilagođava suvremenom senzibilitetu, naviklom na svakodnevne obroke erotske, pa i pornografske literature u časopisima, na video kasetama, DVD-ima i u kasnim noćnim TV-programima, nije, naravno, lako zamisliti ljubavnu priču iz dobe secesije, što će reći «uzbibanih, valovitih i asimetričnih linija».

            Kao što nije lako zamisliti da će za stotu obljetnicu Brestovca, od bolnice, nastale na “trubadurskoj ljubavi”, danas ostati samo hrpa građevinskog materijala i hrpa medijskoh materijala o toj naljepšoj i najtužnijoj (Šramica na Brestovcu sklapa oči na Dežmanovim rukama) ljubavnoj priči iz starog Zagreba, koju u pretincu kolektivnog sjećanja čuvamo kao “Zagrebačku Damu s kamelijama”…   


ZAGrebus by Imejlčec