Iako je postojao i «Zagreb prije Zagreba», po arheološkim nalazištima i nekoliko puta stariji od pisane povijesti grada, njegov se rođendan računa od prvog pisanog traga o osnutku zagrebačke biskupije, pronađenog na Kaptolu 1094. Nalog za osnutak biskupije ispod Medvednice izdao je ugarski kralj Ladislav I Arpadović (šurjak hrvatskog kralja Zvonimira). Pismeni trag o tome nije sačuvan. Prvi sačuvani dokument je tzv. Felicijanova povelja iz 1134. godine. Za pretpostaviti je da je Zagreb i u vrijeme osnutka biskupije bio oveće gradsko naselje, a što je bio i razlog za osnivanje biskupskog središta na brežuljku prozvan Kaptol, inače naziv za zbor kanonika, koji su u ovom slučaju biskupu pomagali pri organiziranju zagrebačke biskupije. Prvi kaptolski, tj. zagrebački biskup prezivao se Duh. Odlukom ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV na susjednom brežuljku Gradecu odlukom kraljevske povelje od 16. studenoga 1242., poznate kao «Zlatna bula», osniva se «slobodni kraljevski grad» s dopuštenje gradnje obrambenih zidina s kulama, reguliranjem trgovine i gradske uprave s gradskim sucem, kao najvišom instancom gradske vlasti.
Živeći u najbližem susjedstvu, razdvojeni tek potokom Cirkvenik, kasnije Medveščak, Kpatol i Gredec, kao dvije zasebne jurisdikcije u međusobnim su odnosima imala svoje uspone i padove, čas u slozi, čas u svađama, sukobima i otvorenim ratovima (o tome svjedoči i ime mosta na potoku – Krvavi most), godine 1850. spajaju se u jedinstveni grad Zagreb. To se zajedničko ime počinje rabiti već od 16. stoljeća, i to ne samo kao ime grada pod Medvednicom, nego i glavni grad Hrvatske i Slavonije, a kasnije i metropola cijele Hrvatske, uključujući i Dalmaciju. Prigodom spajanja dviju gradskih cjelina u jedinstveni grad, posljednji gradski sudac Gradeca Janko Kamauf na prvoj zajedničkoj sjednici u svibnju 1851. bit će jednoglasno izabran za prvog gradonačelnika Zagreba, grada od 17 tisuća stanovnika.
Zagrebačka biskupija 1852. uzdignuta je u Nadbiskupiju, kojom su podređene ostale tri biskupije u Hrvatskoj i Slavoniji (Senj, Križevci i Đakovo), a prvim nadbiskupom papa proglašava dotadašnjeg zagrebačkog biskupa Juja Haulika. Današnji je nadbiskup zagrebačke Nadbiskupije Josip Bozanić.
U današnjem Zagrebu, glavnom gradu samostalne Republike Hrvatske (gradonačelnik Milan Bandić), koji se prostire između gore Madvednice i rijeke Sve (i preko nje, sve do Velike Gorice, koja je nekad bila u sastavu Zagreba, a sada je samostalni grad, sedmi po veličini u Hrvatskoj), na prostoru od 641,36 četvornih kilometara, živi (popis stanovništva 2001.) 779.145 stanovnika. Na prostorni kilometar dolazi 1215 stanovnika, dok je u Hrvatskoj u prosjeku 78 stanovnika na kilometar. Po nacionalnosti u Zagrebu je Hrvata 716.344 ili 91,94 posto, a od manjina najbrojniji su Srbi – 18.811 ili 2,41 posto, te Bošnjaci – 6204 (0,80 posto). Od ostalih nacionalnih manjina u Zagrebu žive još Austrijanci (0,01%), Bugari (0,43%), Crnogorci (0,17%), Česi (0,11%), Makedonci (0,01%), Nijemci (0,04%), Poljaci (0,02%), Romi (0,17%), Rumunji (37 stanovnika), Rusi (0,03%), Rusini (0,02%), Slovaci (0,02%), Slovenci (0,41%), Talijani (0,04%), Turci (0,01%), Ukrajinci (0,04%) i Židovi (0,05%). Od ostalih manjina ima još 22.774 stanovnika ili 2,93%. Materinski jezik je hrvatski u 759.261 stanovnika ili 97,45%. U vjeroispovijedi 678.638 ili 87,09% izjašnjavaju se kao katolici, islamske vjere je 16.215 stanovnika ili 2,08%, a pravoslavaca je 15.634 ili 2,01%. Onih koji nisu vjernici među Zagrepčanima je 27.617 ili 3,54%.
Rijeku Savu koja teče između starog dijela grada i Novog Zagreba, premošćuje ukupno 10 mostova (računajući i najnoviji – Domovinski most koji se za promet otvara krajem 2006.). Zagrebačkim ulicama vozi 367.098 motornih vozila, od toga 300.306 osobna automobila, a glavno gradsko prijevozno sredstvo je tramvaj s 253 tramvaja, te 168 tramvajskih prikolica, a gradskih autobusa je 337, koji prevoze putnike na 1339 kilometara redovitih autobusnih linija. Zagreb je s ostatkom Hrvatske i sa svijetom 2005. povezivalo, u slijetanju i odlijetanju, 27.645 zrakoplova, koja su u toj godini prevezla 1,583.676 putnika, od toga u domaćem prometu 455,326, u prometu s inozemstvom1,128.350 putnika.
U novo stoljeće Zagreb je ušao s 371.066 fiksna telefonska priključka i dva GSM operatera za mobilnu telefoniju, s vrtoglavim rastom mobitela posljednjih godina.
Zdravstvena služba u Zagrebu je vrlo razvijena i razgranata. Tako Hitna služba djeluje s 56 sanitetskih vozila i 57 liječnika. U gradu je 17 bolnica, s kliničkim centrima, općim i specijalističkim zdravstvenim ustanovama, s ukupno 7.159 bolesničkih postelja, a u koje na specijalističke preglede, operacije i liječenje dolaze bolesnici iz raznih krajeva države, te 199 ljekarni.
Školstvo u Zagrebu je vrlo razvijeno, tako da smo u novo stoljeće ušli sa 124 osnovne škole, koje pohađa 65.236 učenika, a koje uči 3.911 učitelja. U 86 srednjih škola 3.816 nastavnika radi s 44.510 srednjoškolaca. Od visokoškolskih ustanova, na zagrebačkim fakultetima i akademijama, ukupno je 55.683 studenata i 4.419 visokoškolskih nastavnika.
Da je Zagreb, ne samo administrativno, monetarno, zdravstveno i sveučilišno središte, nego i kulturna metropola, najbolje pokazuje da u gradu djeluje 12 kazališnih kuća, koje je tijekom 2000. na ukupno 1.853 predstave posjetilo 515.842 posjetitelja, te da je otvoren 21 kinematograf, koji je iste godine na 19.857. filmskih predstava imao 1,358.000 posjetitelja. U kulturnom životu grada značajnu ulogu imaju i četiri velike likovne galerije, te niz manjih i malih, 24 muzeja i 37. raznih zbirki. Filharmonija, te 5 profesionalnih orkestara, kao i mnoštvo raznih glazbenih sastava, zajedno s Koncertnom dvoranom «Vatroslav Lisinski», piramida su glazbenog života ne samo grada, nego i cijele Hrvatske.
Zagreb kao hrvatska metropola značajnu ulogu je odigrao i u Domovinskom ratu. I to ne samo po liniji zapovjedne moći i stvaranja obrambene ratne strategije, nego i izravno. Tako je zagrebačka industrija (metalna, tekstilna, prehrambena…) većinom svojih kapaciteta radila za potrebu hrvatske vojske. A svaka od 14 tadašnjih gradskih općina potkraj 1991. formirala je svoju brigadu. Tako se 14 zagrebačkih brigada, s ukupno 12.494 vojnika, dočasnika i časnika, uključuje u Domovinski rat, i Zagrepčani ratuju na svim hrvatskim ratištima. Mnogi su poginuli, mnogo više ih je ranjavano, od čega ih je dosta ostalo trajnim invalidima. Zagreb je kroz cijeli rat skrbio o najvećem broju prognanika i izbjeglica, a u grad je iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine doseljavalo mnogo novih građana, koji su tu našli trajno utočište, zaposlenje i dom.
