clanak False

SPISATELJSKI „VRAG“ U ZAGORKINOM DŽEPU

06.12.2010.

 

Teško da ima odraslog hrvatskog čitatelja koji nije prelistao popularne povijesne romane «Tajnu Krvavog mosta», «Gričku vješticu», «Jadranku» ili «Gordanu». Kolika je popularnost najzagrebačkije spisateljice Marije Jurić Zagorke najrječitije svjedoče imena njenih junaka kojima su krštena djeca Zagorkinih zahvalnih čitatelja: Nera, Siniša, Jadranka, Gordana itd. Svoju nedosegnutu čitanost, koju teško da mogu ugroziti čak i pisci uknjiženi u ove aktualne, i hvale vrijedne, programe tiskanja knjiga u novinskim nakladama, Zagorka može zahvaliti, naravno, intrigantnoj tematici - progonu vještica s Griča, ali i virtuoznoj fabulativnosti, osjećaju za zakonitost i čvrstoću priče, a na čemu joj mogu pozavidjeti i mnogi tzv. ozbiljni pisci.  A upravo na toj razini – ozbiljna, tj, neozbiljna ili zabavna literatura, Zagorka će na samim počecima svoga spisateljskog rada doživjet veliku nepravdu i progone zagrebačkog kulturnog miljea, uz rijetke izuzetke, koji su u njenom djelu prepoznali ako ne umjetničke, ali svakako kulturološke vrijednosti. Zaštitnike je imala u Strossmayeru, Stjepanu Radiću, Kranjčeviću i Supilu. Supilo će joj, dapače, u jednom pismu ovako komplimentirati: «Zagorčice, vi ste muž na mjestu», a što je na početku 20. stoljeća, kad žene još nisu imale ni elementarna prava, a kamo li pravo na pisanje visokotiražnih i rado čitanih romana, bio je kompliment i pol.

      Svi Zagorkini romani (napisala ih je tridesetak, ali svi nisu i tiskani), pisani su po narudžbi, a izlazili su u nastavcima, najprije u «Malim novinama», a kasnije u «Večeri» i «Novostima». Osim romana, Zagorka je napisala i velik broj rado gledanih kazališnih komada. Dakle, najčitanija, najgledanija i najpopularnija, Zagorka je istodobno bila i najnapadanija od strane službene kritike, tako da će kvalifikacije i sinonimi «bulevarska» i «šund» literatura biti najčešća naljepnica za sve što je izašlo iz njenog pera. Takva nepravda prvu našu novinarku i popularnu spisateljicu pratit će desetljećima, čak do pedesetih godina prošlog stoljeća, kad se njeni romani počinu objavljivati u roto-svescima, a čitatelji, zasićeni zamornom literaturom u kojoj mnogi seoski učitelji, srednjoškolci i studenti, došavši u Zagreb, pišu i objavljuju romane o svom zavičaju u stilu Jamesa Joycea - što nerazumljivije to bolje! – posežu za popularnim sveskama i potajice ih čitaju, jer javno priznati da čitaš «Gričku vješticu» bilo je ravno skandalu. 

Više nego skandalozna i sa svih strana osporavana i napadana  bila je ideja nakladničke kuće «Stvarnost» koja se početkom šezdesetih drznula Zagorku prvi put ukoričiti i izdati kao «pravu knjigu». U predgovoru tvrdo ukoričene «Gričke vještice», Ivo Hergešić, književno-kritičarski meritum tih godina, odvažio se Zagorki dati mjesto koje joj pripada, pa tako svoj uvodni tekst poentira: «Vraćajući se na koncu ovoga prigodnog osvrta na fenomen koji se zove Zagorka, ne bih autoricu 'Gričke vještice' htio idealizirati, niti onako jeftino osuditi kao što je često bila osuđivana (…). Fenomenu Marija Jurić Zagorka pristupimo ozbiljno, s dužnim poštovanjem, ne bojeći se aure smiješnosti koja za života, pa i nakon smrti, prati ovu tragičnu pojavu. Pisca koji je tolike čitaoce i gledaoce zabavio, potresao i poučio»…

A jedan suvremeni, mnogo mlađi, također rado čitani pisac, Pavao Pavličić, čak joj piše «otvoreno pismo» (Republika br. 1, god. 1983.), nazivajući je svojom učiteljicom: «Cijenjena gospodično, kad biste znali koliko nam nedostajete (…). Vi ste imali nešto što ja nemam (…). To je ona dubinska zanimljivost priče, ona njezina osobina koja čini da čitalac u priči prepoznaje sebe»…

Drugi suvremeni pisac, Hrvoje Hitrec, jedan svoj roman – «Pustinjakov pupak» posvećuje Mariji Jurić Zagorki, a Goran Tribusan, pišući svoj sjajno fabulirani i nadasve zabavni «Ruski rulet» (radnja se događa u Zagrebu dvadesetih prošlog stoljeća) ugleda se na Zagorku. Roman čak i naziva «bulevarskim». Nije poznato je li Zagorka neki svoj roman tako nazvala, ali posve je sigurno da Marija Jurić Zagorka, makar i «bulevarski» pisac, već skoro stoljeće ima cijele avenije svoje zahvalne čitalačke publike. Najnovije prezentiranje Zagorkinih djela na proteklom Interliberu samo je dokaz više da njeno ime i njeno djelo uspješno nastavlja sa svojom prometnom signalizacijom na prometnicama naše sveukupne kulturne svijesti…


ZAGrebus by Imejlčec