Nikad u ovome gradu, kao kulturnom i civilizacijskom središtu, glavnom gradu Hrvatske, nije bilo lako. Razne političke i politikantske struje su ga zapljuskivale i na nj se svom silinom obrušavale, a ljudi su se svakojako morali snalaziti. Uzmimo primjer tzv. Ljubinkovečkog kluba, oko kojega su se osamdesetih godina 19. stoljeća okupljali poznati Zagrepčani. Klub je osnovao književnik i gradski senator Gjuro Deželić, a koji o njemu ostavlja i zapis.
Ljubinkovečki klub držao je sastanke svakog četvrtka, a sastanci održavali su se strogo po propisanim štatutima, koje je izradio klupski fiškuš Gabrić. Mada su svi članovi bili dobri hrvatski rodoljubi, to je za vrijeme sastanka svako politiziranie bilo strogo zabranjeno. Tko bi se o statut ogriješio platio je sekser (10 novčića) u škrabicu u korist osnivanja medicinskog fakulteta...
Osim osnivača i predsjednika Deželića, članovi Ljubinkovečkog kluba bili su sve sami ugledni građani: Đuro Einsehut, poznati skladatelj, Franjo Arnold, kraljevski javni bilježnik i predsjednik hrvatskog pjevačkog društva Kolo, Milan Macen, ravnatelj centralnog groblja Mirogoj, Milan Nosan, trgovac i posjednik Okrugljaka, Lacko Holjevac, gradski tajnik, Slavo Šrepl, predsjednik hrvatskog pjevačkog društva Sloga, Marko Mileusnić, prvi čovjek općine Sesvete (koje je tada bilo sjedište u Maksimiru), i dr.
Klub je osnovan 10. srpnja 1882. u uglednoj gostionici Ljudevita Hagenauera na Novoj Vesi, koja je bila na glasu još od ranijeg vlasnika Janka Gorenca kao mjesto okupljanja rodoljubivog i demokratskog svijeta. Toga dana slavio se imendan domaćinove žene Ljubice, po kojoj je najprije lijepo uređeni gostionički vrt, a potom i klub, dobio ime. Kroničar bilježi:
Skupiše se stalni gosti iz svih staleža. Toga se dana nije kao obično politiziralo, već su se pripovijedale razne zgode i doživljaji. U velikoj prizemnoj gostinskoj sobi ili takozvanoj palači bio je prostrt veliki stol, na kojem bijaše svakog Božjeg blagoslova. Za vrijeme objeda ponajviše se nazdravljalo domaćici. Iza objeda pođu gosti u sjenovit vrt na crnu kavu. Gosti razgledavahu krasan park, koji se prostiraše iza kuće pa sve prema brijegu, gdje je društvo sjelo u hladovitu sjenicu, koja bijaše prema brijegu kamenom obzidana, a od sunca bila je zaštićena lisnatom grabovinom. Ispod sjenice bio je dubok zdenac, pokrit debelim balvanima. U zdencu bilo je uvijek dosta hladne vode, koja je davala ugodnu hladnoću sjenici i za najvrućih srpanjskih dana ta je sjenica svima omilila. Jednoglasno bude zaključeno da se svi čestitari i prijatelji kuće svakog tjedna sastanu u kuglani, a ujedno da sa dozvolom domaćice u sjenici večeraju. Pokretač ove ideje Deželić prozove omiljenu sjenicu u čast godovnjače Ljubice – Ljubinkovcem. Ovo lijepo i nježno ime svi prisutni oduševljeno prihvatiše. Ujedno bijaše zaključeno da se osnuje klub, kome dadoše ime Ljubinkovečki klub. Predsjednikom kluba bude jednoglasno izabran senator Gjuro Deželić.
Klub je sebi stavio u zadaću skupljati dobrovoljne priloge za osnivanje medicinskog fakulteta u Zagrebu. A najviše priloga je, navodno, skupljeno od plaćanja kazni članova za spominjanje politike i načinjanje političkih tema!
A da se Ljubinkovečki klub, zamišljen kao apolitički klub, na stanovit način ipak bavio i politikom, svjedoči ovaj zapis:
U Ljubinkovečkom klubu gojila je intenzivno ideja samoodržanja i međusobnog potpomaganja pod lozinkom: 'Svoj k svome'. Zabranjeno je bilo članovima polaziti lokale gdje nije bilo hrvatske podvorbe. Ovo se provađalo osobito zato jer su tadašnji svi veći lokali u Zagrebu bili u rukama stranaca, naročito Nijemaca, pa kako je tada u takozvanim boljim društvima njemački jezik prevladavao, a naročito medu krasnim spolom, to je bilo skrajnje vrijeme da se počne tuđinština iskorjenjivati.
Isto tako su članovi svagdje propagirali pravilo, da se kupuje samo kod onih trgovaca koji su se otvoreno priznavali hrvatskim rodoljubima...
Politika je, dakle, vraška stvar. Niti su joj mogli izbjeći naši časni preci u starom Zagrebu, kao što joj, nažalost, ne možemo ni mi danas, unatoč svim najljepšim i najplemenitijim nastojanjima.
