„Stavljam do znanja cijenjenim građanima grada Zagreba i okolice da sam preuredio i otvorio kavanu-restauraciju 'Tri mušketira' (prije Velebit) u Petrinjskoj 79.
Tako se oglašava „iskusni kavanarski stručnjak“ Josip Karavia u listopadu 1933., te u posebno tiskanom prospektu dodaje:
„Ovaj lokal od danas mora postati stjecište naše purgerije i skroz primitivan“.
To da je lokal „skroz primitivan“ očito je vrlina i mamac, dočim se posebno ističe u reklamiranju novootvorene gradske restauracije. Koliko bismo to danas uvažavali i kako bi „Tri mušketira“ prošla u utakmici za novinske zvjezdice teško je reći. Neosporno je, međutim, da ovaj grad za sobom ima debelu tradiciju dobrog ugostiteljstva i kad danas nazdravljamo ovogodišnjim najuspješnijim ugostiteljima, dobitnicima zvijezda i zvjezdica nije naodmet podsjetiti na prošla vremena, to više što nam je na raspolaganju rijetka i bogata zbirka starih jelovnika.
Počnimo, dakle, aperitivom, i to na najotmjenijem mjestu u gradu na razmeđu dvaju stoljeća – u hotelu „K caru austrijanskom“ na početku Ilice. Hotel drži kavanu i restauraciju, isto kao i susjedni Grand hotel (prije „Kruni Ugarskoj“). Jeste li za štamprl Strossmayerove šljivovice? Ako vam je draži konjak, birajte između „Martella“ i „Matignona“. Neki prije jela vole čašu originalnog „Plzenjskog“ piva, koje, navodno, pospješuje apetit. U jelovniku razglašene iličke restauracije možemo pročitati da se narudžbe za objede i večere primaju „od četiri krune na više po osobi“.
Za objed je, međutim, još rano, vrijeme je tek za doručak, zajutrak iliti fruštik. Predlažemo da skoknemo izvan grada, do Savskog mosta, naprimjer, gdje „Repuš“ nudi za jelo... Prije nego odaberemo zajutrak, neće škoditi još jedna čašica domaćeg pelinkovca ili možda bermeta koji je, kako veli gazda Repuš, melem za želudac. A sad birajte između svinjske hladetine i prezvuršta, tj. tlačenice, te kosanih puževa s jajima. Uz puževe ide, dakako, salata, a u ovoj gostionici se, hvala na pitanju, nudi deset vrsta, od endivije, matovilca i radiča, pa do povrtnice i kisele paprike.
Na Savi bi valjalo ostati i za objeda. „Repuš“ nudi divljega zeca s okruglicama i zečju paštetu, a susjedni „Pavelić“ pečene race i pohane kečige. Idemo pak na drugu stranu grada. Gostionica „Zaplatić“, Maksimirska 7, nudi pečene guske, uz koje, navodno, najbolje ide pleterničko bijelo vino. Restauracija „Šarić“ u parku Maksimir, nudi jednostavna jela: restana jetra, mozak s jajima, pohani pilići i sve vrste odrezaka od kojih je najpopularniji, dakako, „viner-šnicl“.
Za predjelo se dvoumimo između „Lovačkog roga“, koji nudi strasburšku paštetu, marinirane jegulje, sleđ iz istočnih mora i povrtnicu s maslacem, te Grand-restauranta „Nova pivana“, Draškovićeva 24 (na tom mjestu je sad zgrada PTT-a), koji ima također bogatu ponudu: ruska jaja, rotkvice s maslacem, francuska salata, gavrilovićka, oršavački kavijar, praška butina s hrenom, omlet „aux framage“, dalmatinski pršut...
Za objed možete imati stalni abonoman u „Varoškoj pivnici“, Gajeva 9 (danas „Kornat“) i za deset dinara izaberite jedan od četiri menua. U toj, kao i u susjednoj varoškoj pivnici „Excelsior“, Nikolićeva 4, „posebno se mole gosti da ne davaju napojnice, jer se umjesto nje zaračunava 10 posto na cijenu“.
Cijena menua u restauraciji „Kolo“ na Trgu kralja Aleksandra 3 je 12 i 15 dinara, a što je i razumljivo, jer je ta vrtna restauracija na glasu kao „cvjetni raj“, a reklamira se kao najugodnije sastajalište Zagrepčana i stranaca. Na jelovniku od 19, kolovoza 1938. posebno se nude, izvan menua, dakako, patke na ražnju.
Za one rafiniranijeg ukusa i dubljeg džepa pobrinula se restauracija „Velebit“, Mesnička 6
(danas „Stari fijaker“), koja reklamira „svaki dan svježe kamenice po dva dinara komad“.
Od nacionalnih kuhinja i imena restauracija Zagreb je nekad imao „Češko-Buđejevačku restauraciju“, zgrada Prve hrvatske štedionice (danas Oktogon), „Moulin Rouge“, Samostanska (Varšavska) 18, gostionica „Avdibegović“, Petrinjska 51 i „Prva zagrebačka ašćinica“, Dolac 9. „Ašćinica“ (vlasnik Abaz Avdagić) nudi bosanski lonac, đuveđ, janjeći paprikaš, burek, zeljanicu i sutlijaš.
Kod Moulin Rougea u Samostanskoj, gdje je svake večeri glazba, ili restauraciji „Kaptol“ Vlaška 9 (vlasnik Drago Hranilović), uz pisanicu „á la Hranilović“ i kriglu piva „Buđejevečki“ „Crystal“ ili „Kobanya“, možemo još raspredati o starim zagrebačkim gostionicama i njihovim jelovnicima. Zgodno je napomenuti samo neka imena gostionica, koje za uho ovih današnjih pizza i hamburger pokoljenja odjekuju uistinu kao daleka jeka – „Starom vuglenaru“, kasnije „K našem macanu“ (Vlaška 71), „K janjetu“ (ugao Gajeve i Nikolićeve (danas Omladinski centar), „Zlatna kruna“, kasnije „Zlatni jelen“ (Gajeva 12), „K trim gavranom“ (Jurišićeva 6) „K Zlati“ (Vlaška 62), itd.
Većina tih restauracija i gostionica, te jela koje one nude, stari jestvenici, tj.jelovnici, što ih u kartonskim kutijama na dnu ormara čuvaju u Privrednoj komori grada, vrlo su dojmljivi, često i originalni po svojoj likovnoj i grafičkoj opremi. I daleki današnjim gostima.
