Prvotravanjska šala s fotografijom na kojoj se na Manduševcu nalazila Manda, aktualizirala je eventualno postavljanje te legendarne zagrebačke puce na njenom bunaru i još jednom se podvojili Zagrepčani na one za i one protiv. Ali, koliko je meni poznato, projektanti nisu nikad ni predvidjeli Mandu, a njima ipak valja vjerovati. Uostalom, kad bismo je i postavljali, u koje bismo je vrijeme postavili, kako je odjenuli? U starodrevne halje, u krinolinu, u minicu ili traperice?
Ako ništa drugo, Manda je dobar povod da se ponešto kaže o dugoj i bogatoj tradiciji odijevanja i mode u ovome gradu. Imamo čak i zagrebački "Modni vodič", koji nas vodi u modno putovanje kroz vrijeme, počevši od 17. stoljeća, kad možemo govoriti o početku mode i kad se po modi nosi tek tanki sloj naše aristokracije, slijedeći, dakako, strane uzore. "Ta onda se tek rađa hrvatski galantuomo, odijevanjem i ponašanjem prema pravilima dvorskog salona" (dr. Olga Maruševski u "Modnom vodiču"). Iz tog se doba spominje stanoviti Leonard Mullbacher, porijeklom iz kranjske plemićke obitelji, koji je držao štacun (od talijanske riječi stazione) na Kaptolu broj 3 (zgrada još postoji) s uvoznom svilom, gajtanima, i vrpcama za ukrašavanje odjeće. Mušterije su mu, dakako, pripadnici zagrebačkoga plemstva i krajiški oficiri, koji u kupovinu dolaze sa svojim ženama. Koliko Zagreb štuje svoga trgovca modnim kerefekama, govori i to da ga se titulira "knez Lenard Kaptolama zagrebačkog kramar". Iz tog se stoljeća spominju još dva zagrebačka kramara, Jakob Hochemer i Abracham Frolich, koji nude veliki izbor raznih finih tkanina. A prvi put gotova odjeća u Zagrebu se prodaje potkraj 18. stoljeća, prodaje je izbjeglica iz Makedonije Ćiril Milošević u svojoj kući u Dugoj ulici (danas Radićeva).
Sredinom 18. stoljeća, koje zovu galantnim stoljećem, raskoš i fantazija u odijevanju karakterizira sjajna svila protkana zlatnim i srebrnim nitima, cvjetni ornament, čipka, kineski suncobran, umjetnički izrađena lepeza, "struk pod steznikom sve uži, a grudi sve izloženije, pa široka krinolina, poput košare oblikuje krhku figuru dame..." Modu diktira, dakako, Versailles, a ne da se ni marijaterezijski Beč, odakle modni trendovi dopiru i do nas. U modi prednjači Varaždin, o čemu piše dr. Josip Matasović u knjizi "Iz galantnog stoljeća", jer Varaždin je u to doba glavni grad Hrvatske, ali ne zaostaje ni Zagreb, pogotovo kad se plemstvo okuplja u svojim zagrebačkim palačama na zimskim i pokladnim plesovima, kućnim koncertima i kazališnim predstavama.
Devetnaesto stoljeće s novim političkim i gospodarskim pomacima donosi vidljive pomake i u modi koja, kako zapaža O. Maruševski, tek sad "dolazi u modu" i koja izmiruje staleže, građanstvo izjednačuje s plemstvom. U Zagrebu niču trgovine modnim proizvodima, a Maria Lessiak na uglu Kamenite i Opatičke drži pravi modni butik s velikim izborom ukrasne robe prema posljednjoj bečkoj modi, kapa i šešira različitih vrsta i oblika, a već tada vrijedi pravilo da "jedna dama ne ide u korak s modom, ako se dva dana uzastopno pojavi u istoj kapi". A tu je i trgovac Josip Horvat, sa svojom elegantnom trgovinom "Banu od Hrvatske" u Dugoj ulici, koja je u to doba glavna trgovačka i modna arterija. Ilica će preuzeti vodstvo tek osamdesetih godina prošlog stoljeća kad postaje pravi trgovački city. U to doba tvrtka "Kastner i Ohler" je još na broju 52 u Ilici, a tek 1890. preselit će se na broj 4, gdje je dotad bio hotel "Caru austrijanskom". Novu veliku robnu kuću (danas Nama) sagradit će poslije Prvog svjetskog rata.
Važnu ulogu u razvitku mode u Zagrebu odigrale su gospodarske izložbe, najprije prva izložba 1864., na kojoj je krojač Đuro Crndak prvi put pokazao odjeću na lutkama, a o čemu će Mijo Krešić u "Naše gore listu" zapisati kako" odista svakoj gospojici srce žešće kuca kad pogleda portal Crndaka nalik pariškim izlogama..." Pa gospodarska izložba 1891., na kojoj izlaže četiri tisuće izlagača, a među njima je i velik broj proizvođača odjeće, koji izlažu najnovije modne novitete. A godine 1910. otvara se Zagrebački zbor, preteča današnjega Zagrebačkog velesajma, gdje su odijevanje i moda obilno zastupljeni.
I modna publicistika u Zagrebu također ima dugu tradiciju. Još 1840. zagrebački knjižar Franjo Župan pokreće, po uzoru na strane publikacije, časopis namijenjen isključivo ženama, preteču današnjih modnih listova. U tom Županovu listu, istina, još nema ilustracija, ali četiri godine kasnije zagrebačka "Luna", koja izlazi na njemačkom, donosi obilje vrlo kvalitetnih ilustracija. Godine 1895. izdavačka tvrtka "Kugli i Deutsch" iz Ilice 30 (danas "Mladost") počinje izdavati modni časopis "Pariška moda", koji s prekidima izlazi sve do 1938. Već u prvim godinama izlaženja, list je na zavidnoj grafičkoj razini, s vrlo kvalitetnim kolor bakrorezima preuzetim iz stranih modnih publikacija, a uz to ima i stalnu rubriku hrvatskog nazivlja u krojačkoj struci. U međuvremenu izlaze razni ženski listovi, među ostalima "Ženski list", "Hrvatica", itd., u kojima se kao urednica i kolumnistica pojavljuje Marija Jurić Zagorka. Pod pseudonimom "Iglica" piše o raznim ženskim pitanjima, najčešće o lijepom ponašanju i modi. Prva modna revija održava se 1926. u Esplanadi, gdje će godinu dana kasnije biti priređeno prvo spektakularno natjecanje za miss. Pobjeđuje mlada vlasnica gostionice iz Jurišićeve Štefica Vidačić. Naša Štefica, najljepša puca Zagreba i Kraljevine Jugoslavije, iste godine osvaja i zvučnu titulu "Miss Europe". Deset godina kasnije Zagreb se više puta spominje u Europi i svijetu. Zagrebačka frizerka Branka Kincl osvaja u Parizu Grand-prix za najbolju frizuru. Na istoj izložbi još jedna Zagrepčanka blista – krojačici Mili Granitz za model haljine s našim narodnim vezom pripada srebrna kolajna, a zlato osvaja nitko drugi nego Cristian Dior. A da će ta 1937. biti zapamćena u modnom kalendaru Zagreba, pobrinula se i zagrebačka modistica Angelina Dilberović, koja je na istoj pariškoj izložbi svoj model šeširića uspjela prodati nikom drugom nego engleskom kraljevskom dvoru...
To je, eto, mali kroki modne tradicije Zagreba, grada koji je danas, sa svojih sedam stotina samo privatnih butika, a da se ovo silna kvadratura novih trgovačkih centara po gradskim periferijama i ne spominje, najjače modno i trgovačko središte u državi, privlačno ne samo domaćim, nego i stranim kupcima. Poznato je da je naša metropola postala poznata i tražena shoping destinacija i za kupce iz susjednih zemalja. Zagreb je, dakle, vrlo bogati garderobni ormar ili škrinja s toaletom za Mandu, taj naš simbol mlade Zagrepčanke za sva vremena. Uključujući u tu povijenu modnu pistu Žuži Ječinik. Kety Balogh, Kobalicu, «Natašu» i druge današnje gradske modne marke i ikone...
Kako, dakle, odjenuti našu Mandu
