U Ilici je cijeli Zagreb. Ilica je adresa u najstrožem središtu i najdaljoj periferiji.
Razvučena i krivudava, od Trga bana Jelačića, od nekadašnje Harmice i Manduševca, pa do Črnomerca, gdje je nekoć bio i sam kraj grada s mitnicom, Ilica je poput pupkovine od koje se napajaju i hrane ne samo gradske četvrti i predjeli grada uz nju, nego i cijeli grad.
Ilica je zagrebačka Peta avenija, Oxford Street, La Fayett ili Mariashilferstrasse.
S ovom potonjom trgovačkom ulicom usred Beča, Ilica, dapače, ima i izravnu vezu - Kastnera i Ohlera. Ta dvojica bečkih trgovaca trgovala su, naime, i na Mariashilferstrasse i u Ilici. U Ilici su promijenili više adresa, da bi napokon 1903. došli na početak Ilice, pa će tako ta lokacija mnogim pokoljenjima Zagrepčana ostati trajno urezana kao adresa svih njihovih prvih i najvažnijih potrošačkih iskustava.
Kastner i Ohler, a kasnije Nama, prva je robna kuća i do dana današnjega, ako neviše najveća, ali još i danas najpoznatija. Iako je ta ilička Nama s vremenom izrodila više Nama, razasutih po gradu, pa čak i jednu u Kustošiji, dakle, u Ilici, sve će se te kasnije Name zvati opisno, kao trešnjevačka Nama, Nama na Kvatriću, Nama u Dubravi, jedino će Nama na početku Ilice ostati samo - Nama. A u Nami su Zagrepčani kupili svoju prvu najlonsku košulju, svoj prvi radio-aparat, televizor ili hladnjak, svoje prve traperice ili prve cipele (ukoliko cipele nismo kupili dvije kuće dalje u Ilici, kod Bate, odnosno kod Borova).
Nama je, dakle, naš zagrebački Macy's, Harrods, Necckerman, Upim ili Gum. A nastavimo li s usporedbama, onda možemo također reći kako je Ilica i naš Broadway. Ulica umjetnosti, zabave i dokolice. Ni jedna zagrebačka ulica kroz povijest nije imala toliko kina, kabareta, kavana, hotela, knjižara, galerija i slikarskih ateliera, a tu je čak i Likovna akademija.
Ono što je Kastner i Ohler u trgovini, to je Kugli u knjižarstvu i nakladništvu. Kod Kuglija u Ilici 30 sve generacije zagrebačkih đaka, studenata i knjigoljubaca nabavile su svoje prve školske knjige i udžbenike, školski pribor i lektiru. Kugli je još dugo živio (i još živi), iako je njegovo mjesto u Ilici poslije rata zauzela Mladost, koju i danas nostalgično zovemo imenom najpoznatijeg zagrebačkog knjižara i nakladnika Stjepana Kuglija.
Uz Kastenara i Ohlera, te Kuglija, najpoznatija ilička adresa je, dakako, Lovački rog. To je sinonim i povijest zagrebačkog ugostiteljstva i hoteljerstva. Lovački rog, koji je jedini od iličkih i zagrebačkih civilizacijskih institucija do danas zadržao i svoje pravo ime, odavno nije hotel, kao što u Ilici nema hotela (valjda zbog prometa i buke?), kao nekoć kad su, uz Lovački rog tu bili hoteli i hotelske legende kao "K caru austrijanskom" i "Kruna ugarska", kasnije Grand hotel.
Ilica je, uza sve to, i ulica vojarni (vojarne su na uglu Selske i Domobranske), te industrije. Godine 1892. u Ilici je, naime, otvorena Zagrebačka pivovara, koja je zajedno sa svojim vršnjakom "Franckom", u tehnološkom smislu predstavljala najviše dostignuće suvremene industrije. Otvaranjem Zagrebačke pivovare otpočinje ujedno i prva industrijska proizvodnja piva u gradu. U međuvremenu zagrebačko pivo, proizvedeno u Ilici, nagrađeno je mnogim svjetskim kolajnama i odličjima.
Ilicom vozi tramvaj, na kraju Ilice je i tramvajsko okretište, a od Gundulićeve Ilica je i za automobile prometna. Na uglu Ilice i Gundulićeve bila je i prva prodavaonica automnobila zagrebačkog trgovca Ferde Budickoga, koji se 1901. U Zagreb dovezao i prvim automobilom.
Ilicom Zagrepčani ipak najradije i najčešće pješače. Nema valjda Zagrepčana koji nije propješačio Ilicu, pogotovo u predjelu od Jelačićeva do Malog placa, tj. Britanca, i usput u njoj pronašao ono što nigdje drugdje u gradu nije mogao pronaći.
U Ilici smo pronašli i cijeli - Zagreb!
